Prve vinograde u Engleskoj su posadili još stari Rimljani koji jednostavno nisu mogli bez vina. Slabašna i kisela kapljica koju su tako dobili je sigurno bila jedna od razloga da je Imperij, čiji su podanici revno slijedili poslovicu Vinum bonum, pax in domum, okrenuo leđa tom hladnom i kišovitom otoku na sjeveru kontinenta. Jer nikako nije bilo ni "dobrog vina", a niti "mira u kući".

Starorimski vinogradi su odavno nestali, ali unazad nekoliko desetljeća je sve više onih koji pokušavaju i u Engleskoj stvoriti dobro vino. To još uvijek nije lako, priznaje Nick Baker: "Ove godine smo opet imali tipično britansko ljeto koje bi bilo najbolje zaboraviti. Kolovoz je bila prava praonica koliko je bilo kiše. Utoliko je to prilično teško. Trsovi su se doista morali truditi da im plod sazre."

Temperature kao u najboljim godinama šampanjca

Baker je u podrumu vinskog dobra Black Chalk i objašnjava zainteresiranim posjetiteljima tajne u stvaranju vina. Black Chalk je razmjerno maleno obiteljsko dobro u pokrajini Hampshire na jugu Engleske. Obrađuje 12 hektara vinograda i od 12 do 15 tisuća boca preteže sparkling wine - pjenušac. Jer vrhunski pjenušac se niti ne može napraviti od vina s visokim udjelom šećera, tako da se njihovo grožđe chardonnaya i pinota pokazao odličnom kombinacijom. Naravno, ako nije baš "praonica" u ljetnom mjesecu kad grozd mora stvoriti svoj šećer.  

"Mi zapravo imamo slične temperature kao što je bilo u francuskoj pokrajini Champagne prije 30, 40 godina i kad su tamo nastali najbolji šampanjci ikad stvoreni. Ali sad je na kontinentu previše toplo. To rješavaju da i u berbu kreću sve ranije, ali to nije način da dobijete vrhunsku kvalitetu", objašnjava engleski vinar.

A to je prilika da i Engleska stekne ime kao vinorodna nacija, smatra James Matyear koji je u Black Chalku zadužen za vinograde. "Promjena klime se dobro osjeća i mislim da nama ona ide na ruku. Jer postaje toplije. Globalno uzevši je to problem, ali za nekoga tko uzgaja lozu u klimi koja se još prije dvadesetak godina smatrala potpuno nepodesnom je to odlično. Plod lakše postiže dobru kvalitetu. Tako može biti i više kiše, što ne mora biti dobro. Ali sve u svemu, perspektive su odlične, no moramo paziti kad je riječ o kiši koje je sve više s klimatskom promjenom."

Claret ima ozbiljnu konkurenciju

Već i zato vinsko dobro Black Chalk nipošto nije rijetkost u toj zemlji. Vinograda je sve više: "Niču posvuda! Uzgoj je stvarno narastao. Prije pandemije se sadilo po 1,5 milijuna trsova godišnje, sad ih se sadi već po 3 milijuna. Sve je više i više vinograda. To je odlično jer je to sektor koji brzo raste, makar se time uglavnom bave dobra koja su već bila u tom poslu. Ima sad ih mnogo koji smatraju kako je vinogradarstvo u Velikoj Britaniji moguće i u međuvremenu proizvodimo i neka prekrasna vina. Prije svega domaći pjenušac dominira tržištem u Velikoj Britaniji", kaže Matyear.

Na Otoku je već odavno navika popiti barem čašu vina: jedan gentleman će uz objed svakako tražiti i "pristojan claret" - makar claret nije nikakva sorta grožđa, nego ime jednog starog uvoznika crnog vina iz Francuske, iz pokrajine Bordeaux. To uvozno vino nije baš uvijek bilo jamstvo kvalitete, ali pojam "englesko vino" je i u Engleskoj bio vic kojem su se slatko smijali.

"To više nije šala kakva je bila prije. I mi smo se smijali već na pomisao kupovati englesko vino. Onda se počelo kupovati ne zato jer je bilo dobro, nego zato jer je bilo nešto novo", objašnjava nam Declan Conway iz Instituta Grantham koji se bavi proučavanjem klimatske promjene. "Ali to je sad drugačije: englesko vino je nešto skuplje ako je dobre kvalitete, ali tu su ljudi spremni platiti tu cijenu. Pjenušci ubiru nagrade na međunarodnim natjecanjima i ugled sve više raste."

Vino i iz našeg podruma

Na vinskom dobru je za posjetitelje počela degustacija. Tu su Nicky i Tim koji su dobili po čašu pjenušca "2018 classic". "To je veoma čisti okus, prilično tanak, ali stvarno osvježavajuće", kaže nam Nicky. "Kod drugih vina te vrste odmah me počne boljeti glava, ali ovo je posve blago. Može ga se dobro piti - što vjerojatno nije dobra vijest..." kaže i oboje se smiju. "Ne, stvarno mi se sviđa!", kaže Nicky, a Tim također hvali voćni okus pjenušca: "Vinogradar je rekao kako ima okus po jabukama i to je točno tako!"

Stariji bračni par i sam ima ambicija upustiti se u vinogradarstvo. Tim će skoro u mirovinu pa će se zajedničkim snagama baciti u proizvodnju vina. Naravno, tek kao hobi: kažu da imaju 60 trsova, ali vjeruju da će i tako dobiti stotinjak boca. Podjela posla je već jasna: Tim je imao koronu pa mu je i ukus još poremećen tako da je on zadužen za vinograd. Nicky kaže kako će ona biti zadužena za kušanje i miješanje i da će ona biti šefica. Muž joj spremno priznaje da je ona uvijek šef.

I za njih perspektive nisu loše, jer stručnjak za klimu, Declan Conway nam objašnjava kako je prosječna temperatura u Velikoj Britaniji u posljednjih 40 godina narasla za jedan stupanj. A porast temperature ne samo da će se nastaviti, nego će biti sve brži. Štoviše: procjenjuje kako bi u dogledno doba moglo biti i sasvim solidnog engleskog crnog vina.

Crno vino? Iz Engleske? Tu bi i Gaj Julije Cezar prezrivo odmahnuo rukom. Ali vremena se mijenjaju - a i globalna klima.

 

Imke Köhler (NDR London)