U Njemačkoj je aktivna eutanazija zabranjena. U Belgiji, Luksemburgu i Nizozemskoj, je „ubijanje na vlastiti zahtjev“ dozvoljeno. Pasivna eutanazija, kao što je odricanje od mjera za održavanje na životu, je međutim moguća. Po tom pitanju je njemački zakonodavac liberalniji nego što je to slučaj u Poljskoj ili Grčkoj, gdje je to zabranjeno. Samoubojstvo ali i pomoć pri samoubojstvu, u Njemačkoj nisu kažnjivi.

U Bundestagu će se raspravljati o tomu može li ovakva pravna situacija ostati na snazi. Raspravu su podstakla udruženja za pomoć pri umiranju koja prodiru na njemačko tržište i koriste slobodni pravni prostor. Poslanici sada moraju odlučiti hoće li i pod kojim uvjetima, udruge i pojedinci koji nude pomoć pri samoubojstvu moći ostati legalni u Njemačkoj.

Siva zona za liječnike

Posebna stvar u vezi s raspravom je da zastupnici pred sobom imaju četiri različita nacrta zakona. Prilikom glasanja o ovom teškom pitanju, oni su oslobođeni stranačke discipline. I kao da ova tema nije dovoljno komplicirana, nacrti dotiču čak i postojeću sivu zonu za liječnike, palijativno zbrinjavanje umirućih – i to također treba uzeti u obzir.

Siva zona nastaje zbog toga što su 10 od 17 državnih liječničkih komora u Njemačkoj zabranile liječnicima pružanje pomoć pri samoubojstvu, mada to u Njemačkoj zapravo nije kažnjivo. U slučaju da to neki liječnik ipak uradi, prijeti mu oduzimanje dozvole za obavljanje svoje profesije. Kao rezultat toga, trenutno je u Berlinu zabranjeno nešto što je u Bavarskoj dozvoljeno.

Četiri nacrta

Najliberalniji od četiri nacrta nastoji izmijeniti dvije stvari: uvesti zabranu stvaranja profita na račun umirućih, dok bi nekomercijalno orijentirane udruge, pod određenim uvjetima, mogla i dalje postojati. Ovaj nacrt zastupnika oporbenih stranaka Ljevice i Zelenih također želi ukinuti sivu zonu za liječnike, time što bi novi zakon poništio zabrane liječničke komore.

Drugi nacrt je stroži, predviđa zabranu bilo kakvog oblika organizirane pomoći pri samoubojstvu. Samo komercijalna zabrana ne bi bila dovoljna, jer bi želja za profitom mogla sakriti unutar ovakvog rješenja. Zbog toga mora biti zabranjena svaka „pomoć pri samoubojstvu koja se ponavlja“. Situacija liječnika bi ostala takva kakva jest. Ovaj nacrt trenutno ima najviše izgleda za usvajanje jer ga podržavaju zastupnici iz svih stranaka kao i kancelarka.

Treći nacrt generalno zabranjuje aktivnu pomoć pri samoubojstvu, bez obzira na to stoje li iza toga liječnici ili rođaci. Ova praksa je prilično raširena u Njemačkoj. Nacrt potječe iz redova Demokršćanske unije.

Četvrti nacrt zastupnika vladajuće koalicije (SPD, CDU i CSU) ne želi zabraniti udruge koje nude pomoć pri samoubojstvu. Znači ne želi pooštriti zakon nego liječnicima dati izričito pravo da „asistiraju pri samoubojstvu“. Time bi se faktički uništio poslovni model udruga za pomoć pri samoubojstvu.

Etička pitanja

Karl Lauterbach, stručnjak SPD-a za pitanja zdravstva, kaže da je riječ o oko 500 slučajeva godišnje – osoba kojima nema pomoći. Za ove pacijente, kako predlaže Lauterbach, trebala bi biti omogućena pomoć pri samoubojstvu ukoliko oni to žele. Mogli bi se obratiti liječniku od povjerenja, koji potom ne bi morao strahovati da će izgubiti dozvolu za rad.

Međutim, ne sviđa se svim liječnicima ovaj nacrt: „Čovjek ne smije umrijeti od liječničke ruke, ali liječnik ga smije ispratiti u smrt“, kaže predsjednik Njemačke liječničke komore Frank Ulrich Montgomery. O aktivnoj pomoći pri samoubojstvu se u Njemačkoj govori mjesecima. Njemačko Etičko vijeće je nakon detaljnih konzultacija upozorilo da bi „opća dozvola liječnicima za aktivno pomaganje samoubojstva ili dozvola usluga udruženja za tu pomoć“ mogla oslabiti poštovanje života u okviru društva. Protestantska crkva upozorava: nitko ne treba misliti kako „može dostojno umrijeti jedino ako sebi oduzme život“.

Osjetljiva tema

Parlamentarci ne žele požurivati s novim zakonom. Na početku rasprave u studenom 2014. predsjednik Bundestaga Norbert Lammert je izjavio da se „vjerojatno radi o najzahtjevnijoj zakonodavnoj proceduri ovog Bundestaga“.

To što se političari i medicinari u Njemačkoj ovako oprezno odnose prema pomoći pri samoubojstvu, u vezi je i s teškim naslijeđem nacizma i tadašnjom zloglasnom praksom eutanazije. Čak 300.000 osoba je na ovaj način ubijeno tijekom nacističkog režima, jer su njihovi životi smatrani bezvrijednim. Žrtve eutanazije bili su mentalno ili fizički hendikepirane osobe, ali i takozvani „antidrušveni elementi“.