Zemlje Magreba Tunis, Alžir i Maroko danas se ubrajaju među najvažnije europske geopolitičke partnere što se tiče suzbijanja migracija i opskrbe Europe energijom te održavanja regionalne stabilnosti u sjevernoj Africi.

"Te su zemlje otkrile svoj utjecaj i pregovaračku snagu koja im je omogućila da preokrenu asimetriju moći", rekla je za DW Isabelle Werenfels, viša suradnica na Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove. "Dugogodišnja logika donator-korisnik, koja je dominirala odnosima EU-a i Magreba, sada je preokrenuta", dodala je ona.

Matjaž Nemec, šef Delegacije Europskog parlamenta za odnose sa zemljama Magreba, potvrđuje to stajalište. "Prošla godina bila je dosta izazovna za odnose Europske unije s regijom Magreba", rekao je on za DW.

Europsko-tuniska veza

Tunis je, kako je prethodno i najavio, Europskoj uniji vratio 60 milijuna eura pomoći namijenjene konsolidaciji njegovog državnog proračuna. Pomoć je bila isplaćena u okviru sporazuma o migracijama koji je potpisan ovoga ljeta. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tada je predložila paket gospodarske pomoći za Tunis u vrijednosti od 900 milijuna eura plus 150 milijuna eura neposredne proračunske pomoći i dodatnih 105 milijuna eura za pojačanu kontrolu granica i poduzimanje mjera protiv krijumčarenja ljudi. Tunis je jedna od glavnih postaja migranata na putu prema Europi.

No tuniski predsjednik Kais Saied se prošli tjedan požalio da je prva isplata od 60 milijuna eura bila svojevrsna "milostinja" te da to liči na "kolonijalnu intervenciju". On je obrazložio da su najave EU-a oprečne prethodno potpisanom dogovoru, ali nije precizirao o čemu se konkretno radi. Unatoč tome radit ćemo i dalje na sporazumu, priopćila je glasnogovornica Europske komisije u četvrtak u Bruxellesu.

U međuvremenu je u Europi sve više onih koji sumnjaju u smisao i opstojnost tog sporazuma. Već kada je sporazum sklopljen bile su glasne kritike i optužbe za kršenja ljudskih prava na račun tuniske vlade.

"Tokom ljeta smo potpisali ugovor s Tunisom vrijedan više od milijardu eura za koje plaćaju europski porezni obveznici, ali kada postavljamo pitanja i kada je Europski parlament pokušao otputovati tamo da provjeri situaciju na licu mjesta, delegacija Komisije je bila odbijena", kaže Matjaž Nemec, šef Delegacije Europskog parlamenta za odnose sa zemljama Magreba.

"Kais Saied je odbio europsku financijsku pomoć kao i dolazak parlamentarne delegacije, moguće kako bi naglasio autonomiju, nacionalnu sigurnost i nacionalni ponos", analizira za DW Uta Staševski, šefica tuniskog ureda njemačke Zaklade Hanns Seidel. Saied, koji je pobijedio na demokratskim izborima 2019., krenuo je u konsolidaciju vlasti 2021. i od tada sve čvršćom rukom upravlja zemljom.

Europsko-alžirska veza

"Alžir je jedna od rijetkih zemalja u sjevernoj Africi gdje odnosi nisu pogoršani", kaže Nemec, dodajući da "naš odnos s Alžirom izgleda donekle stabilan, a naša energetska suradnja intenzivirana je od početka rata u Ukrajini, što je pozitivno".

"Sve veći značaj alžirskog energetskog sektora je vrlo velika moć koju alžirske vlasti trenutno imaju", kaže za DW Zine Ghebouli, gostujući suradnik programa za Bliski istok i sjevernu Afriku pri Europskom vijeću za vanjske odnose.

Izvoz LNG-a u Europu povećan je na 2,8 milijuna tona u prvom kvartalu 2023., a u istom razdoblju prošle godine iznosio je 2,4 milijuna tona.

Ghebouli također kaže da "sadašnja administracija (predsjednik Abdelmadjid Tebboune, op. red.), za razliku od bivše (Abdelaziz Bouteflika), želi imati više koristi od svog partnerstva s Europom, koje uključuje tehničku stručnost i golema ulaganja, posebno u sektoru ugljikovodika i kompletnog energetskog sektora". To bi mogli biti presudni faktori za predsjedničke izbore u toj zemlji 2024. godine.

Međutim, i Europa "treba stabilnog partnera u regiji, posebno nakon svega što se događa u Libiji, Tunisu i Sahelu, jer cijela situacija u Maliju i Nigeru počinje prerastati u scenu geopolitičke kompeticije", kaže Ghebouli.

U međuvremenu, vlasti u Alžiru se sve više obračunavaju s neistomišljenicima. Organizacija Human Rights Watch priopćila je u rujnu da su "alžirske vlasti uništile civilno društvo u posljednje četiri godine".

Ghebouli se nada da će doći do poboljšanja stanja ljudskih prava kao pratećoj pojavi obnovljenih odnosa s Europom. "Predstojeći mandat Alžira (od siječnja) kao člana Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i također trenutni mandat u Vijeću za ljudska prava Alžiru daju veći utjecaj, ali također nameću i više odgovornosti u smislu poštivanja ljudskih prava i individualnih kolektivnih sloboda", kaže Ghebouli.

U rujnu je Clément Nyaletsossi Voule, posebni izvjestitelj UN-a za prava na mirno okupljanje i udruživanje, zaključio desetodnevni posjet Alžiru apelom da "vlada mora olabaviti stroga ograničenja okupljanja i udruživanja kako bi uskladila zakone i praksu definirane nacionalnim Ustavom s međunarodnim pravom koje se odnosi na ljudska prava".

Europsko-marokanska veza

Maroko je jedina država Magreba koja dijeli kopnenu granicu s EU-om – preko dvije španjolske eksklave Ceuta i Melilla. Također je, uz Tunis, najfrekventnije mjesto polaska migranata prema Europi.

Blizina Europi "čini razinu suradnje s europskim dužnosnicima gotovo neophodnom", napisao je u svibnju Mohammed Ouhemmou, istraživač američkog trusta mozgova Migration Policy Institute.

"Migracija je jedna poluga, ali Maroko je također shvatio da može pozitivno promijeniti svoj imidž tako što će biti multilateralni partner u klimatskim pitanjima i s obnovljivom energijom", rekao je Werenfels.

Uz to, Maroko je za Europu postao još privlačniji nakon što je 2020. potpisao sporazum o normalizaciji odnosa s Izraelom u zamjenu za američko priznanje prava Rabata na Zapadnu Saharu koja je bogata fosfatima i rijetkim metalima.

No ovaj novi savez također je povećao jaz u odnosima prema susjednom Alžiru koji podržava Front Polisario, koji predstavlja domorodački narod Sahravi u Zapadnoj Sahari. Alžir je 2021. godine prekinuo diplomatske veze s Marokom.

"Odnosi EU-a s Marokom zahladili su nakon Qatargatea", kaže Matjaž Nemec za DW. Tzv. „Qatargate" je politički skandal iz 2022. kada su dužnosnici Europskog parlamenta bili optuženi da su pod utjecajem vlada Katara, Maroka i Mauritanije.

Maroko je također odbio veći dio europske ponude za pomoć, uključujući i njemačku pomoć, nakon što ga je prošlog mjeseca pogodio jaki potres, no službeni razlog za tu odluku nije naveden.

"Europi je trebalo dugo vremena da shvati da je ono što zemlje Magreba žele bilateralna politika, da im je to draže nego da surađuju kolektivno s Europljanima, jer mogu okrenuti Europljane jedne protiv drugih", kaže Werenfels.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu