Bilo da se radi o pokori za grijehe, o sjećanju na pretrpljenu nesreću ili o ciljanom odricanju kako bi se “izoštrilo” čula za spiritualnu sabranost i molitvu – post je stvar koja povezuje i (inače) jako različite svjetske religije. Iako se vremenski ograničeno odricanje od tjelesnih užitaka interpretira na različito stroge načine, post je nešto bez čega mi danas ne možemo zamisliti ni kršćanstvo, ni islam, pa ni židovstvo, budizam ili hinduizam.

U svim religijama postoji potreba „da se ograniči, da se život reducira na ono bitno i da se odriče“, objašnjava Thomas Lemmen. On je u Nadbiskupiji Köln zadužen za međureligijski dijalog. Radi se o tome „da se otkrije nove dimenzije postojanja ljudskog bića, pa i u odnosu prema Bogu“, kaže on za DW. Tu sve religije sliče. Ali odakle potječu različiti posni rituali?

Kršćanstvo

40 dana – toliko dugo se, kako stoji u Bibliji, Isus povukao na osamu u pustinju. „Sin Božji“ je molio, postio, odupirao se vražjim iskušenjima. Ojačan i utvrđen iznutra, on se iz samoće vratio među ljude. Ova biblijska priča mnogim je kršćanima i danas poput orijentacije tijekom sedmotjednog posta uoči Uskrsa, tijekom kojeg se u Korizmi odriču konzumacije mesa ili stvari u kojima inače uživaju.

Najvažnije vrijeme posta za kršćane počinje na Pepelnicu, u veljači ili početkom ožujka - nakon karnevala. Korizma završava na uskrsnu nedjelju, na dan kada se slavi uskrsnuće Isusa Krista nakon smrti na križu. Nedjelje su tijekom Korizme službeno izuzete od posta. Mnogi kršćani danas sami odlučuje čega se žele odreći, samo rijetki slijede stroga crkvena pravila.

Već i ranije neki vjernici i nisu baš zdravo za gotovo slijedili pravila o umjerenosti i odricanju. Već tijekom Srednjeg vijeka domišljati kršćani su znali „zaobići“ strogu regulaciju askeze. Obzirom da je i tada na dane posta bila zabranjena konzumacija mesa toplokrvnih životinja, kršćani su jeli samo meso hladnokrvnih riba, pa čak i vidri ili dabrova. I pritom bi argumentirali kako te životinje ionako većinu životnog vijeka provedu u vodi (a ne na kopnu), pa ih se zato treba izjednačiti s ribama…

„Šverceri" nisu bili spremni odreći se čak ni alkohola. Čak im je i papa jednom (neželjeno) u tome pomogao, priča za DW stručnjak za religijska pitanja Michael Schmiedel sa Sveučilišta u Bielefeldu. To je priča o bavarskim redovnicima koji su u Rim donijeli bačvu jakog piva kako bi papu upitali smije li se piti to pivo tijekom Korizme? „Ali dok je bačva stigla u Rim, pivo se pokvarilo. Papa je kušao pivo, ispljunuo ga i rekao: 'Da, to svakako možete piti za vrijeme posta‘."

Islam

U islamu se, u usporedbi s kršćanstvom, uglavnom dosljedno pridržava pravila posta – posebice tijekom Ramazana (koji traje 29 ili 30 dana). Ramazan podsjeća na to da je u devetom mjesecu muslimanskog kalendara počela objava Kurana. Tijekom Ramazana muslimani se preko dana odriču konzumacije jela i pića, cigareta, pa i seksa. Doručkuje se prije izlaska sunca, a obilniji obrok (iftar) slijedi nakon završetka posta nakon zalaska sunca.

Termin Ramazana se svake godine pomiče za dva tjedna. Tijekom ljetnih mjeseci, kada Sunce zalazi relativno kasno, dan posta traje puno duže nego tijekom zime – za vjernike to znači puno više iskušenja, pogotovo tijekom vrlo toplih dana. Post je obvezan za sve fizički i psihički zdrave punoljetne osobe, izuzeta su djeca, trudnice, žene koje doje bebe, imaju menstruaciju, putnici, profesionalni sportaši i bolesnici. Osobe koje iz opravdanih razloga moraju odustati od Ramazana, post mogu „obaviti" i naknadno. Kraj Ramazana se obilježava trodnevnim praznikom – Ramazanskim bajramom.

U Njemačkoj, zemlji koju obilježava kršćanska tradicija, u međuvremenu je porasla društvena prihvatljivost posnog rituala islamskih građana, kaže Thomas Lemmen iz Nadbiskupije Köln. To se vidi i na tome da povodom Ramazana slijede „pozdravne riječi od strane Crkve, predstavnici politike sudjeluju i sami na iftaru ili pozivaju na njega. Tu se, čini mi se, nešto promijenilo s vremenom“. Ramazan se u javnosti registrira pozitivnije, dodaje naš sugovornik. „Drugo je pitanje dijele li svi ljudi u ovoj zemlji to mišljenje“, ograničava Lemmen, vjerojatno misleći pritom na desno-populistički AfD.

Židovstvo

Židovi imaju više religioznih praznika tijekom kojih poste. Najvažniji po židovskom kalendaru je Jom Kippur, Dan pomirenja. Taj blagdan u teološkom smislu ima „funkciju" koju je za židove imao Hram jeruzalemski prije nego što su ga uništili Babilonci, odnosno kasnije Rimljani – pomirenje čovjeka s Bogom. Datum Jom Kippura varira od godine do godine – nekada je to rujan, nekada listopad.

Na svoj najvažniji vjerski blagdan židovi poste 25 sati u komadu. Od izlaska sunca oni se odriču hrane, pića, seksa i konzumacije cigareta. Ali i vožnje automobilom, kupanja, tuširanja, šminkanja, igranja video-igrica i rada. Sve je to zabranjeno. Ništa ustvari vjernike ne bi trebalo odvratiti od procesa unutarnje obnove. Djevojčice poste od svoje 12. a dječaci od 13. godine. Mnogi vjernici taj dan provode u sinagogi. Na dan Jom Kippura u Izraelu javni život u potpunosti zastane, promatrači sa strane imaju osjećaj kao da je „zamrznut". Restorani, kafići i javne ustanove (osim arapskih) su zatvoreni. Na cestama se može vidjeti samo bolnička kola, vatrogasce i policiju.

Hinduizam

Za razliku od tri navedene monolitne religije, u hinduizmu nema strogo propisanih pravila posta. Često se posti uoči velikih proslava. Gurui i redovnici žive po nekoliko tjedana u godini (ili čak i duže) u askezi, odriču se svega što im nije nužno potrebno za preživljavanje. U hinduizmu postoji duga i vrlo velika tradicija askeze, kaže stručnjak za religije Schmiedel. I u tom kontekstu spominje Sadhusa, koji je tijekom askeze toliko smršavio da se praktički pretvorio skoro u skelet.

"Te ljude normalni hindusi jako obožavaju, često im daruju stvari potrebne za život, zato što vjernici polaze od toga da će se to pozitivno odraziti i na njih", objašnjava Schmiedel. Najpoznatiji pristalica posta u hinduizmu je bio Mahatma Gandhi (1869.- 1948.), koji je jednom prilikom rekao: „Posta se ne mogu odreći kao što se ne mogu odreći svojih očiju. Ono što su oči za vanjski svijet, to je post za unutarnji."

Budizam

Kao i u hinduizmu, ni u budizmu nema općih i obvezujućih pravila oko posta. Za budiste je najveći blagdan Vesak, proslava Budinog rođendana. Na prvi dan s punim mjesecom u svibnju ili lipnju oni se sjećaju rođenja, prosvjetljenja i smrti Bude. Taj se dan obilježava na različite načine – od mirnog promišljanja i posta pa sve do velikih povorki koje nalikuju onima tijekom karnevala. Na Vesak je zabranjeno konzumiranje mesa, alkohola i seksa.

U prvom planu kod budista je vjera u karmu, filozofija po kojoj svaka aktivnost ima i neku svoju posljedicu – i na ovom, ali i na onom svijetu. Radi se o tome da se „prisjeti da je egzistencija na ovom svijetu patnja i da se prakticiranjem rituala može popraviti vlastitu karmu na Zemlji", pojašnjava Thomas Lemmen.

Za razliku od ekstremne askeze kod hinduista, budisti i za vrijeme meditacije jedu onoliko koliko je dovoljno da budu siti. Neke budističke redovnice i redovnici „ne konzumiraju hranu od popodnevnih sati", kaže nam Schmiedel: "I onda opet tek sljedeće jutro. To je nešto poput današnjeg intervalnog posta." I tu se može uočiti neke sličnosti između budizma i aktualnog wellness-pokreta u svijeta.

Generalno se može reći da i u sekularnim europskim zemljama kao što je Njemačka, čak i ljudi koji nisu vjernici sve češće vrijeme posta uzimaju kao povod da npr. reduciraju konzumiranje hrane. Granica između dijete i posta je vrlo tanka…

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android