Libanonska vojska se već danima bori s terorističkom organizacijom „Islamska država" čije su paravojne grupe prodrle u dijelove sirijske planine Qalamoun. Njezin ogranak dopire čak i do Libanona. Džihadisti „Islamske države" su dobro naoružani. Zato libanonska vojska protiv IS-a vodi borbu u neslužbenom savezu s dva partnera: Hezbolahom i Iranom.

Zajedničkim snagama bi ova alijansa, u kojoj dominiraju šijiti, mogla potisnuti sunitske ekstremiste. To je najavio zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Hossein Jaber Ansari prilikom posjete Bejrutu: „Libanonska vojska, potpomognuta Hezbolahom i (iranskom op. a ) nacijom, bilježi značajne pobjede protiv IS-a".

Dugo nezamisliv savez

Libanonska vojska i Hezbolah: jedan takav savez je dugo bio nezamisliv. Nacionalna Libanonska vojska u savezu s paravojnom formacijom koja korijene ima u Iranu i koju podržava Teheran. Libanonska vojska kao državna institucija se povezuje s nedržavnim čimbenikom koji prema riječima politologa Eitana Azanija djeluje kao „država u državi". „Neovisna politika libanonske organizacije je stvorila konflikt i napetost u odnosima s libanonskom državom", piše Azani u svojoj knjizi o Hezbolahu. Jedna od glavnih točaka sukoba između pokreta i vlade je Hezbolahova politika otpora koja je u mnogim slučajevima suprotna interesima vlade".

Napetosti iz 90-ih postoje i danas. Hezbolah je nezavisni čimbenik u libanonskoj politici. Hezbolah od 1992. godine ima svoje predstavnike u libanonskoj Narodnoj skupštini, ali kada je riječ o vojnim pitanjima, vodi neovisnu politiku. 2006. godine se sukobio s izraelskom vojskom što je rezultiralo jednomjesečnim ratom.

Podijeljeni Libanon

Od tada je Libanon politički podijeljen. Na jednoj strani su suniti, druzi i dijelom libanonski kršćani, dok su na drugoj strani šijiti i dijelovi kršćanskog stanovništva. „Koalicija sastavljena od kršćana, sunita i Druza prije svega ima jednu želju", piše turski analitičar Timur Goksel i pojašnjava: „A to je da Hezbolah odvrati od toga da oružje i političku moć koriste kako bi promijenili politički i ekonomski balans zasnovan na konfesionalnim principima Libanona".

Izrael je zabrinut zbog toga što libanonska vojska surađuje s gotovo nekontroliranim partnerom koji uz to kao partnera ima Iran. Izrael strahuje da bi Hezbolah mogao iskoristiti savez s libanonskom vojskom kako bi svoju antiizraelsku politiku mogao još intenzivnije sprovesti u djelo.

Nasralahove prijetnje

još je prije nekoliko mjeseci čelnik Hezbolaha Hasran Nasrallah Izraelu uputio oštre prijetnje. Ako Izrael napadne Libanon ili Siriju, „stotine tisuća" arapskih i muslimanskih boraca bi bilo spremno uzvratiti udarac. U slučaju jednog takvog napada bi bilo otvoreno „bi li ta borba bila ograničena na Libanon, Izrael ili Siriju", izjavio je Nasralah u lipnju.

Tema je aktualizirana ponovo u kolovozu. U jednom napadu je Izrael naišao na protivnika koji je „stotinu" puta jači nego u prethodnim sukobima. Istodobno je zaprijetio da bi Hezbolah mogao napasti izraelski atomski reaktor kod Dimone. Prije toga je kao mogući cilj navedeno skladište amonijaka kod Haife. Eksplozija tog skladišta bi imala nesagledive posljedice za grad i njegovo stanovništvo. To je u Izraelu izazvalo raspravu o premještanju skladišta u sigurnije područje.

Sve je jasnije da je Hezbolah, u savezu s Iranom, veliki pobjednik rata u Siriji. Hezbolah je od funkcije iranskog vojnog krila znatno profitirao. Iran je prvo imao za cilj zadržati Siriju kao važnog i jedinog saveznika u regiji. U tijeku rata se pojavio novi cilj, a to je neprekidni kopneni put do Libije preko Iraka i Sirije.

Hezbolah u blizini

Područje utjecaja Irana sada dopire direktno do Izraela. „Do Hezbolaha se sa granice može dobaciti kamenom", objašnjava situaciju šef izraelske vojne tajne službe Herzl Halevi. Na taj način Hezbolah dobiva na važnosti. S obzirom na to da je prisutan u Siriji u kojoj će po svemu sudeći ostati duže vrijeme, za Izrael se geostrateški postavlja pitanje opasnosti: više ne može biti napadnut samo s libanonskog juga, nego i sirijske zapadne granice. Na taj način bi se crta bojišnice udvostručila.

Napad je trenutno malo vjerojatan s obzirom na to da je trećina Hezbolahovih boraca angažirana u ratnim područjima u Siriji. Osim toga, organizacija je pretrpjela gubitke kako u ljudstvu tako i financijske. Međutim, dugoročno je opasnost od izbijanja rata itekako prisutna.