Oltar koji je nekada služio kao rezervna klupa ili nogometni gol, zapravo krije zanimljivu priču: priča o njemačkim misionarima koji su u 19. stoljeću došli u Jeruzalem. Priča predstojnika protestantske crkve u Jeruzalemu Uwea Gräbea toliko je čudnovata da su o njoj na prvoj stranici pisale i izraelske dnevne novine "Ha'aretz". U listopadu 2009. izraelski konzervator Gil Gordon obratio se Gräbeu i pozvao ga na obilazak zemljišta na kojem se nekada nalazila vojarna izraelske vojske u Jeruzalemu. Gräbe se prisjeća: "Prošli smo zemljištem koje je izgledalo upravo onako kako neko zemljište izgleda nakon što su ga napustili vojnici, svugdje je bilo smeća."

Zemljište koje je mnogočemu služilo

"Sirijski dom za siročad" - i danas još svoji napisano na njemačkoj jeziku na vojarni. Jedanaest kuća pripada ovom domu, a njega je 1860. godine osnovao južnonjemački misionar Johann Ludwig Schneller. Njemački protestanti u njemu su obučavali siročad, koja su velikim dijelom dolazila iz Sirije. Podučavali su ih u školama i radionicama te ih učili kršćanskom vjerovanju. U Drugom svjetskom ratu, 1940. godine, Schnellerovi potomci morali su prekinuti svoju misiju. Britanci koji su u to vrijeme imali vlast nad palestinskim područjem, protjerali su sve Nijemce i okupirali zemljište za svoju vojsku.

No osam godina kasnije ovo zemljište preuzima izraelska vojska, koja je na njemu ostala 60 godina. Neposredno nakon što je izraelska vojska napustila zemljište, Gordon i Gräbe odlaze u obilazak, posebno u obilazak tamošnje kapele.

Tko danas živi u nekadašnjem domu za siročad?

"Ušli smo u tu bivšu kapelu, koja je doslovce bila smetlište. Vidjelo se da su ju vojnici nakon dolaska upotrebljavali i kao teren za košarku. Još uvijek su tamo stojali slomljeni koševi. No inače ništa više osim smeća i izmeta od golubova. A u sredini sveta toga stojala je ta čudnovata kutija", priča Gräbe. Bio je to tužan obilazak za predstojnika protestantske crkve. Slike koje je vidio u bivšoj kapeli, jednostavno mu nisu izlazile iz glave. "I nakon što smo napustili to zemljište, razmišljao sam: pa tu je bila ona kutija, koja se nekako isticala u svom tom smeću. Uistinu je bila dobro zatvorena. Zatim sam rekao Gilu da ponovno pogledamo tu kutiju. On je na to odgovorio: ok, pogledajmo!" Ono što su u drugom obilazku otkrili, bilo je veliko iznenađenje.

"Otvorili smo kutiju i na svjetlo dana je izašao taj dragocjeni oltar. Mozaik na njemu je nažalost bio oštećen i vidjeli su se otisci nogometne lopte na njemu. Prije nego što se netko sjetio oltar staviti u kutiju, on je očito neko vijeme bio upotrebljavan kao nogometni gol", priča Gräbe.

Oltar je širok dva metra, a jedan metar visok. Napravljen je od jeruzalemskog kamena kremaste boje. Prednju stranu krasi mozaik zlatne i plave boje. Sliku križa narušilo je vrijeme. Već par tjedana ovaj teški oltar stoji u protestantskoj crkvi Kristovog uzašašća na Maslinskoj gori. Nakon 60 godina u kutiji, oltar bi sada trebao biti dostupan hodočasnicima. A nekadašnji sirijski dom za siročad? U njega će se useliti ultraortodoksni Židovi.

Autor: Sebastian Engelbrecht/ Marijana Ljubičić

Odg. ur.:A. Šubić