Yehia Rasool, glasnogovornik iračke vojske, bio je ogorčen. Američki zračni napadi na položaje milicija povezanih s Iranom na iračko-sirijskoj granici predstavljali su "kršenje suvereniteta" njegove zemlje, kako je rekao. Pri tome je ukazao da vlada u Bagdadu posebno jedno ne želi: da još više nego prije bude uvučena u sukob između Irana i SAD-a.

U Washingtonu su pak bili suzdržani kada je riječ o napadu. Radilo se o samoobrani, rekao je glasnogovornik Pentagona John Kirby, opravdavajući američki napad. Mete su bile proiranske milicije. S njihovih položaja, kako je rekao, izvođeni su napadi dronovima na američke objekte u Iraku. Akciju je, rekao je još rekao Kirby, naredio sam predsjednik Joe Biden. Točnije, Pentagon je za napade optužio dvije grupe iračkih milicija koje podržava Iran, Kataib Hezbollah i Kataib Sayyid al-Shuhada. U napadu su očigledno poginula četiri pripadnika tih skupina.

Napadi SAD-a još jednom pokazuju koliko važnu ulogu u sukobima igraju vojni dronovi, ne samo u iračko-sirijskoj pograničnoj regiji, već i na čitavom Bliskom istoku i u sjevernoj Africi.

Unosno tržište budućnosti

Globalno tržište vojnih dronova će u sljedećih deset godina dostići vrijednost od oko 100 milijardi američkih dolara, navedeno je u studiji talijanskog instituta za međunarodne političke studije (ISPI). Među glavnim akterima na tom tržištu, kako predviđa studija, naći će se zemlje Bliskog istoka. U toj regiji je vojni udio kompletnog tržišta dronova već u 2019. godini dosegao 82 posto. Do sada su države u toj regiji - bez Izraela - investirale oko milijardu i pol američkih dolara u ovo tržište. Prema centru za proučavanje dronova Bardo, glavni proizvođači vojnih dronova su SAD, Kina i Izrael.

Razvoj situacije na Bliskom istoku odražava globalni trend na međunarodnom planu, ističe u intervjuu za DW politolog Federico Borsari iz ISPI-ja. Interes za upotrebu dronova u vojne svrhe općenito je, ističe on, porastao, jer oni državama nude niz pogodnosti: "Oni su u usporedbi s drugim vrstama oružja jeftini. Dugo se mogu zadržati u zraku. A kako oni nemaju posadu, također ne postoji rizik od smrti ili ozljeda. Zato se gubitak besposadne letjelice ne može usporediti s gubitkom zrakoplova", objašnjava Borsari.

Pored toga, kako je rekao, ratovi s bespilotnim letjelicama mogu se na neki način učiniti nevidljivima i voditi na daljinu: "To države dovodi u iskušenje da negiraju upotrebu ovih uređaja", kaže talijanski stručnjak. "Uz njihovu pomoć je moguće provođenje tajnih operacija koje ne dospijevaju u javnosti."

Novi odnos snaga?

Dronovi su iz temelja promijenili međunarodni odnos snaga, smatra povjesničar i politolog James Rogers s Danskog instituta za napredne studije (Danish Institute for Advanced Study). Upravo na Bliskom istoku, gdje mnoge nedržavne milicije upotrebljavaju dronove, ističe on, to je posebno vidljivo. "Skoro da postoji konsenzus da je Zapad na taktičkoj razini izgubio zračnu superiornost i da se suočava s prijetnjom odozgor", rekao je Rogers u razgovoru za DW.

Na početku su se dronovi i na Bliskom istoku uglavnom koristili za borbu protiv međunarodnog terorizma. Na primjer, Egipat i Alžir su ih koristili protiv milicija takozvane "Islamske države". Prema studiji ISPI-ja, Egipat se u velikoj mjeri oslanjao na model Wing Loong koji je kupio od Kine, dok je Alžir koristio letjelice iz vlastite proizvodnje, napravljene po uzoru na emiratske dronove Yabhon. Obje vrste dronova su bile opremljene oružjem, čija je upotreba koordinirana s operacijama kopnenih trupa.

Pomoću dronova i saveznika do političkog pritiska

Već neko vrijeme sve se više nedržavnih aktera oslanja na dronove. "Islamska država" (IS) u početku je koristila dronove u fotografske i filmske svrhe, kako bi proizvela što atraktivniji propagandni materijal. Od 2017. godine, tehničari terorističke organizacije razvili su takozvanu "bespilotnu letjelicu mudžahedina": modificirani dron za vojne svrhe. "Takve letjelice IS je, primjerice, koristio u borbama oko Mosula", kaže Federico Borsari.

Iran se također oslanja na djelovanje bespilotnih letjelica nedržavnih aktera, kada je u pitanju borba za prevlast i utjecaj u toj regiji. Iran je, ističe Borsari, vrlo rano počeo proizvoditi dronove. Njihov razvoj započeo je u obliku prilično jednostavnih analognih bespilotnih letjelica tijekom rata protiv Iraka 1980-ih. "Iran je prepoznao da dronovi mogu funkcionirati kao dio zračnih snaga ili ih čak djelomično mogu ii zamijeniti", rekao je Borsari. Ovo je, objašnjava on, važno s obzirom na činjenicu da su iranske zračne snage dugo zaostajale za najnovijim dostignućima. Pored toga, proizvodnjom vlastitih dronova, ističe Borsari, Teheran također zaobilazi negativne posljedice sankcija Zapada za naoružavanje vlastite vojske.

Iran, kako ističe Borsari, dronove regularno koristi samo za obrambene svrhe na državnim granicama. "No, prepoznalo se da se pomoću njih može voditi politika - davanjem letjelica nedržavnim saveznicima", kaže Borsari: "Kako je upotreba dronova relativno teško dokaziva, to je s iranske točke gledišta prednost, posebno kada ih koriste njegovi saveznici. Na taj način se može izvršiti vojni, a time i politički pritisak."

U stvari, Iran je dokazao da uz pomoć svojih saveznika, poput libanskog Hezbolaha i djelomično također islamističkog Hamasa u pojasu Gaze, daleko od vlastitih državnih granica može razviti značajan prijeteći potencijal, primjerice, protiv Izraela. I jemenski Huti, koje podržava Iran, u više navrata su izveli napade na Saudijsku Arabiju, koja se pak na čelu međunarodne koalicije bori protiv njih - i koja se istovremeno s Iranom već dugo bori za političku i vojnu prevlast u toj regiji.

I u tom sukobu su dronovi omiljeno oružje za napad.