Odluke skupine zemalja izvoznika nafte očito više nisu nešto od čega će strepiti čitav svijet, čak ni kad je riječ o sastanku zemalja OPEC+ - što znači da su tu i zemlje partneri kao što su Rusija, Azerbajdžan ili Kazahstan. Kako javlja medijska kuća Bloomberg, na sastanku je odlučeno da će se nastaviti dragovoljno ograničavanje vlastite eksploatacije kako bi se spriječio ozbiljan pad cijene nafte barem do travnja sljedeće godine, a onda će se postepeno povećavati ponuda do normalnih kapaciteta u rujnu sljedeće godine.

O tome je među zemljama OPEC+ proteklih dana bilo mnogo rasprava i diskusija. Kad je prošlog lipnja bilo dogovoreno smanjenje ponude na svjetskom tržištu, zemlje izvoznice nafte su se nadale skoku cijene nafte, dakle da će i za manju količinu imati otprilike slične prihode. Svjetska cijena nafte je doduše doista skočila nakon što je objavljena ta vijest – i onda pala da bi zapravo i uz manju ponudu ostala prilično stabilna, na oko 70 dolara po barelu za najkvalitetniju naftu tipa BRENT.

Za stručnjake za to tržište odluka o nastavku dragovoljnog ograničenja ponude zato nije iznenađenje: „S postojećom odlukom OPEC+ je otprilike uravnotežena ponuda i potražnja“, kaže za postaju ARD Gabriele Widmann iz Deka Bank. Oscilacije na tom tržištu se stalno dešavaju, ali i potražnja je zapravo u padu: „Mnoge zemlje kreću putem dekarbonizacije, utoliko i zemlje OPEC-a se okreću alternativama kako bi nadoknadili manje prihode od nafte.“

Trumpov „naftaš" u Washingtonu

Slično misli i Carsten Fritsch iz Commerzbanka: „Ponuda nafte je veća od potražnje. Kad bi se još više nafte nudilo tržištu, to bi potencijalno ovu cijenu dovelo u pitanje.“ A tako nešto ne želi ni najveća članica OPEC-a Saudijska Arabija tako da je privremeno ostalo sve po dogovoru od prošlog lipnja.

To ne znači da o tome vlada sloga među zemljama izvoznicama nafte: neke od njih vape za tim prihodima i rado bi prodavale više – a neke zapravo i prodaju više nego što bi smjele. No neke članice, na primjer Irak ili Libija ni ne uspijevaju eksploatirati koliko bi smjele i mogle, tako da je ukupno to doista negdje oko odluke svih članica OPEC+.

No najglasniji prigovori se čuju od zemlje-partnera Rusije: Igor Sečin iz Rosnefta tvrdi kako od takvog dragovoljnog smanjivanja ponude najveću korist imaju Sjedinjene Američke Države. One su sad daleko na prvom mjestu po eksploataciji nafte (827 milijuna tona), daleko više i od Rusije (541 mio. t) ili Saudijske Arabije (531 mio. t) i dok se zemlje OPEC+ odriču prihoda, SAD ubire novac.

A kako se čini, s predsjednikom Donaldom Trumpom će biti još teže za zemlje OPEC+: izgleda da će tamošnji ministar energetike biti Chris Wright, naftaš „do kostiju“ koji ne vjeruje ni u nekakve problem s klimom niti s energijom – dok uopće ima nafte na svijetu. Stručnjak Commerzbanka misli kako je eksploatacija u SAD-u već i sad na vrhuncu i kako „mnogo više neće ići“, kaže Fritsch za ARD. No to je veliko i pitanje od životne važnosti za članice OPEC+: još više nafte iz SAD-a će neminovno spustiti cijenu, a račun će zapravo platiti one.