Čak i buket cvijeća je sumnjiv. Kada su organizatori jednog kongresa u Berlinu njime svojim kolegicama željeli iskazati zahvalnost za dobro obavljeni posao, one su im ga poštom odmah poslale natrag. Napisale su kako postoji mogućnost da je riječ o mitu, a to nije u skladu s pravilima poslovnog ponašanja. Izraz koji za to koriste u Njemačkoj "compliance" ("usklađenost") u novije vrijeme izluđuje zaposlenike mnogih njemačkih firmi, dok timovima odvjetnika istodobno donosi masne zarade. Osobito zaposlenici malih poduzeća više ne znaju što je dozvoljeno u ophođenju s poslovnim kolegama te smiju li više svoje klijente uopće pozvati na kavu.

"U poduzećima postoji određena nesigurnost", kaže pravnik Heiko Willems. On je voditelj pravnog odjela Saveza njemačke industrije (BDI), a zbunjene njemačke firme redovito mu šalju pitanja. "O ovome se raspravlja i u malim i srednjim poduzećima", objašnjava Willems. I dok gotovo sve velike tvrtke imaju zaposlenike zadužene za "compliance", zajedno s pratećom pravnom službom, mnoga manja poduzeća preopterećena su – osobito zbog toga što velike firme u novije vrijeme i od svojih najobičnijih suradnika traže da poštuju njihove standarde. Međutim, pravnici koštaju: savjeti specijalista za "compliance" u Njemačkoj stoje u prosjeku 250 eura po satu.

Nema jasnog zakonskog okvira

Engleski izraz "compliance" označava usklađenost s pravilima ponašanja, zakonima i smjernicama. Načelno se svi slažu oko toga da su takva pravila nužna i ispravna za uredno vođenje poduzeća. Najkasnije je s aferom u Siemensu trebalo postati jasno da u njemačkom gospodarstvu nema mjesta korupciji te da će ju se najstrože kažnjavati.
Ovo je primljeno na znanje. Sve velike tvrtke odmah su osmislile kodekse ponašanja i osnovale nadzorne odjele čija je zadaća provjeravati pridržavaju li ih se zaposlenici.

Kodeksi zaposlenicima brane davanje i primanje mita te ih obvezuju da se pridržavaju pravila. No, zakonski okvir nije adekvatno definiran. "Propisi nisu u potpunosti jasni", kaže Willems. Stoga mnoga poduzeća taj problem rješavaju tako da sama postavljaju određene granice, primjerice, zabranjuju primanje poklona čija vrijednost premašuje 30 eura. Međutim, dođe li do sudske tužbe, te granice ne moraju nužno biti od koristi, budući da nisu propisane zakonom.

Voda umjesto vina

Upravo je ta nesigurnost ono što prema procjenama stručnjaka dovodi do toga da mnoge firme pretjeruju: iz straha od kršenja pravila poslovnog ponašanja konferencije održavaju u neuglednim hotelima uz autoceste, vraćaju male promidžbene poklone, a uz objede nude vodu umjesto vina. Jedan je proizvođač medicinske opreme prilikom sjednice koja se održavala u Hong Kongu svoje klijente opreza radi htio smjestiti u hostel kako bi otklonio svaku sumnju na pokušaj podmićivanja "seks-ekskurzijom". Gotovo da nema menadžera koji ne može ispričati sličnu dogodovštinu o pretjerivanju. Ali, u javnosti rijetko tko želi govoriti o tome. Očito je to preškakljiva tema.

Pravni stručnjak Willems smatra kako je potrebno imati i malo takta: "Pozove li vas klijent na ručak ili večeru, razmislite treba li privatno otići na neko otmjeno mjesto ili je dovoljno sjesti u talijanski restoran uz cestu." Predsjednik Bavarske gospodarske udruge (VBW) Bertram Brossardt, pak, kaže kako unutar poduzeća praktička "compliance" iziskuje popriličan osjećaj za pravu mjeru.

U Siemensu manje pravila

Siemens je iz svojih iskustava s previše propisa mnogo naučio te srezao broj pravila za svoje zaposlenike: "Siemens je krajem 2010. godine pojednostavio proceduru kako bi se manje resursa trošilo na birokraciju", izjavio je jedan od glasnogovornika koncerna. Takozvana "score card" – obrazac koji je prije svaki zaposlenik morao ispuniti i predati ako je želio poslovnog partnera pozvati na piće ili objed – više nije nužan. U Siemensu, kao i u svim velikim tvrtkama, najstrože je regulirano ophođenje s državnim dužnosnicima. Zaposlenike ministarstava, savjetuju pravnici, opreza radi uopće ne bi trebalo pozivati u restoran, nego, ako je to već nužno, na odrezak i pomfrit u kantini.