Uroš Trainović se sjeća vremena kada je njegovo malo rudarsko selo na istoku Srbije brojalo dvjesto obitelji, imalo školu, liječnika, trgovinu… Danas, šezdesetak godina kasnije, Blagojev Kamen je selo duhova. „Velika je šteta što su svi otišli. Ovdje nas je samo nekoliko ostalo i nema više mladih ljudi“, priča Trainović (71).

Ovo selo ni izbliza nije jedino s ovakvom sudbinom. Širom Srbije mogu se vidjeti gotovo prazna naselja, s napuštenim i zapuštenim kućama. To je jasan simptom smanjenja broja stanovnika koje je akutni problem i za gospodarstvo.

Prema procjenama Svjetske banke, Srbija će s današnjih oko sedam milijuna stanovnika do 2050. godine spasti na 5,8 milijuna. Bit će to za četvrtinu stanovnika manje nego 1990. godine, prije ratova i sankcija.

I srpske vlasti priznaju da zemlja godišnje gubi jedan cijeli grad. Dnevno je 103 ljudi manje. Čak osamnaest općina ima manje od 10.000 stanovnika.

Gospodarske posljedice mjerit će se milijardama dolara i to na kratki rok. Dugoročno treba računati da će manji broj radno sposobnih stanovnika morati raditi više kako bi izdržavao mirovinski sustav.

Treba misliti i na stare

Organizacije UN-a već su sastavile skupinu od sedam međunarodnih stručnjaka koji su prošlog mjeseca bili u prvom posjetu Srbiji.

Austrijski demografski stručnjak Wolfgang Lutz iz instituta IIASA rekao je da je manji problem u brojkama, a veći u sastavu onih koji napuštaju Srbiju. „Vidimo da su to češće bolje obrazovani ljudi, bolje motivirani i mobilniji i to je svakako odljev ljudskog kapitala", rekao je on za novinsku agenciju AP.

Srbijanske vlasti uvode određene mjere poput financijskih beneficija za parove s više djece, podrške umjetnoj oplodnji ili potpore mladim parovima koji se žele nastaniti u seoskim područjima.

Ruth Finkelstein, koja se na Sveučilištu Columbia bavi posljedicama starenja nacija, kaže da je dodatni izazov u posvećivanju više pažnje starijima. „Malo po malo, svi se fokusiraju samo na mlade", rekla je ona.

Sve posljedice se već sada vide u mjestima poput Blagojevog Kamena nadomak Majdanpeka. Selo je cvjetalo kada je obližnji rudnik zlata radio u razdoblju oko Drugog svjetskog rata, ali se sreća promijenila kada je rudnik zatvoren sredinom devedesetih.

„Jedan od mojih sinova je u Njemačkoj, a drugi u Austriji", kaže Uroš Trainović i tužno dodaje: „Često me posjećuju, ali nemaju se gdje vratiti."

Jovana Gec (AP)