Kad mađarski premijer Viktor Orban drži važan govor, on u njega često namjerno upliće provokativne misli ili krilatice. Primjerice, nakon svog ponovnog izbora 2014. on je završenom proglasio "eru političkih rasprava" u Mađarskoj i pozvao na "razdoblje djelovanja". Iste godine on je proglasio transformaciju Mađarske u "na radu baziranu, liberalnu državu". Prošlog ljeta Europsku komisiju je u svom programskom govoru nazvao "inkvizicijom" i hvalio Mađarsku kao bedem kršćanske Europe.

Kad se Orban u četvrtak prošlog tjedna obraćao zastupnicima u parlamentu u Budimpešti povodom svoje ponovne premijerske prisege, njegov govor je bio neofenzivan, kao rijetko kada tijekom posljednjih godina. Govorio je u stilu iskusnog državnika kojemu je ispod časti zadirkivati i provocirati. No, koliko god je njegov ton bio pomirljiv, Orban je ipak čvrsto ostao na svojim stajalištima.

Orbanov vrli novi svijet

Na unutarnjem političkom planu on je manje šifriranim riječima najavio da želi ostati na vlasti najmanje do 2030. godine - do tada bi Mađarska trebala biti jedna od pet najboljih i za život najpogodnijih zemalja u Europskoj uniji, Orbanov je cilj. Liberalnoj demokraciji, čiju vladavinu mađarski premijer smatra okončanom, ne suprotstavlja „liberalnu državu", već „kršćansku demokraciju". Formula je to koja je vjerojatno i signal taktičkog skretanja na adresu "Europske pučke stranke" (EPP), gdje se interno vode žestoke rasprave za i protiv isključivanja Orbanove stranke Fidesz.

Diplomati su morali pažljivije poslušali izjave o Orbanovoj vanjskoj politici, koje su sadržavale malo toga novog, ali su još jednom formulirane posve jasno i kruto: prema Orbanu, Mađarska će ostati u zapadnom savezu, ali u sukobu između "Berlina, Moskve i Istanbula", strogo imajući u vidu vlastite geopolitičke interese i neće "izvoziti demokraciju" ili zastupati druge ideološke interese.

Oba zaključna dijela Orbanova govora odnosila su se na odbacivanje projekta ujedinjenih država Europe, koji je Orban nazvao "grozničavom noćnom morom". Umjesto toga, kako je rekao, EU mora djelovati kao "savez slobodnih nacija". Za to će se Mađarska zalagati svim svojim snagama. Istovremeno, Orban je državama "Karpatskog bazena" ponudio intenzivnu suradnju s ciljem da ova regija bude "najsigurnija, najbrže razvijajuća, kao jedinstveno ekonomsko, trgovinsko i transportno područje".

Orban kao istočnoeuropski Macron

Orban se tako pozicionirao kao europski politički kontrapunkt francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu. On je svjestan da ga ne bi ozbiljno shvatili kada bi se osamio i imao u vidu samo veličinu Mađarske i njezinu ekonomsku moć. Stoga Orban već duže vrijeme radi na čvršćem savezu istočnih članica Europske unije sa zemljama kandidatima za članstvo u EU-u na Zapadnom Balkanu, koje su na užetu za šlepanje, a koje bi u Bruxellesu zajedno zastupale dugoročni reformski plan "Europe nacija" - EU koji bi u biti funkcionirao kao ekonomski savez, a vladavinu prava i pitanja demokracije prepustio bi svojim državama članicama.

U tom svjetlu se mora vrednovati i Orbanov prvi veliki vanjskopolitički posjet nakon ponovnog izbora, koji ga je u ponedjeljak odveo u Poljsku do Jaroslava Kazcynskog. Orban je već tijekom vikenda bio u Sloveniji, gdje je sudjelovao u predizbornoj kampanji nacionalno-konzervativnog bivšeg premijera Janeza Janše, čija stranka je, poput Orbanovog Fidezsa, članica EPP-a. Orban je također imao dobar odnos s drugim političkim čelnicima u regiji: s bivšim slovačkim premijerom Robertom Ficom, koji i dalje ostaje jaki čovjek svoje zemlje, s Liviuom Dragneom, šefom rumunjskih socijaldemokrata, koji su zapravo nacionalistička komunistička partija, s bugarskim premijerom Bojkom Borisovim, bivšim makedonskim premijerom Nikolom Gruevskim, te s Aleksandrom Vučićem, nacionalno-konzervativnim predsjednikom Srbije, za čiju se brzu integraciju u EU Orban posebno zalaže.

Za ove i mnoge druge političare iz regije je Orbanov autoritarni, netransparentni i korupcijski model upravljanja privlačan. No, kao jedinstveni blok istočnoeuropske članice EU-a su do sada rijetko nastupale, poput pitanje kvota za izbjeglice, ali su i pri tome uvijek iznova postojale nijanse.

Istočna Europa nije jedinstvena

Sve u svemu, različiti interesi i odnos političkih snaga u pojedinim zemljama danas čine vrlo malo vjerojatnim protubriselski savez na istoku EU-a. Poljskoj i Rumunjskoj se ne sviđa proruski kurs Viktora Orbana i Roberta Ficoa, Češka i Bugarska su pak po tom pitanju podijeljene, a stavovi su podijeljeni i oko osude i procjene zbivanja u Ukrajini, odnos Mađarske i Hrvatske, usprkos sličnoj ideološkoj orijentaciji vlada, prilično je otežan.

Pri tome niti jedan drugi političar iz zemalja na istoku EU-a nema toliku političku moć u vlastitoj zemlji kao Orban. Tako bi se moglo dogoditi da Orbanu na koncu, tek kao prijeteća kulisa, ostane samo pravo na ulaganje veta. Prije nekoliko dana je najavio da će ga iskoristiti. Na pitanje o početku rasprave o proračunu EU-a i mogućeg povezivanja poticajnih sredstava s vladavinom prava, Orban je u svom tjednom radijskom intervjuu rekao: "Nemojte se uzbuđivati, sve dok Mađarska ne bude suglasna, neće biti proračuna."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.