Bivši češki ministar vanjskih poslova Karel Schwarzenberg, mudri Europejac, strahuje da Austriju čeka „orbanizacija". Schwarzenberg vjeruje da će formiranjem sasvim desne koalicije zemljom protutnjati nacionalistički val, koji bi, baš kao u Mađarskoj pod premijerom Victorom Orbanom, mogao odvesti do potpunog preuređenja države.

Ako mlađahni, ali u igri moći itekako iskusni Sebastian Kurz legne u koalicijsku postelju s desno-populističkom Slobodarskom strankom Austrije (FPÖ) Hainz-Christiana Strachea, onda će migracijska politika, unutrašnja sigurnost, ali i strukturalna pitanja dobiti novi, možda i sporni pravac.

Kurz i Strache su suglasni u tomu da tražitelje azila i inače useljenike treba držati podalje od Austrije i to prije svega još zatvorenijim granicama. Više deportacija i sabirni kampovi za migrante u Africi ili na nenaseljenim otocima: to su, djelomično suludi, prijedlozi kojima je Kurz pridobio biračko tijelo.

Broj tražitelja azila u Austriji pada. Najviše je doseljenika iz država EU. Usprkos tomu postoji strah od tobožnje poplave stranaca koja će izmijeniti Austriju. Na tom strahu su Narodna stranka Austrije (ÖVP) i desničari jahali do izborne pobjede. „Stranka domovine" FPÖ je bila najjača u onim dijelovima zemlje gdje živi najmanje stranaca i došljaka. Taj fenomen smo mogli već promatrati i u istočnoj Njemačkoj gdje je desno-populistička Alternativa za Njemačku (AfD) bila posebno uspješna.

Čak je i Socijaldemokratska stranka Austrije (SPÖ) uskočila na isti vlak, ali prekasno za neko značajno osvajanje glasova. Kurz i Strache žele dozvoliti više direktne demokracije u formi referenduma. To može voditi izjašnjavanju o euru i Europskoj uniji, koju je Stracheova stranka ranije htjela napustiti.

Sudjelovanje desnih populista u austrijskoj Vladi nepotrebno bi ojačalo desničarska fronta u Europi, od Finske, preko Mađarske do Italije i Grčke. Najdraži Stracheovi prijatelji su francuski nacionalisti i ruska Vlada.

Sve to ne odbija vjerojatnog kancelara Kurza. On je uvjeren da njegovi zemljaci imaju manje problema sa FPÖ-om nego s nastavkom „velike koalicije" – koja ne bi bila više tako velika – sa socijaldemokratima. Ta koalicija dvije velike tradicionalne stranke u očima mnogih građana postala je sinonim za mrtvilo.

Za partnere u EU, prije svega za kancelarku Angelu Merkel, novi kancelar susjedne alpske republike bit će nezgodan kolega. Kurz se ponosi time što  je brzinskim zatvaranjem Balkanske rute prisilio kancelarku na promjenu izbjegličke politike. On bi u budućnosti mogao krenuti nacionalnom rutom, priključiti se Višegradskoj grupi u kojoj su Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka. Time bi bila ojačana ova neslužbena oporba protiv Bruxellesa koja je isto tako alergična i na navodno „soljenje pameti" iz Berlina.

Kazneni EU postupci zbog upitnih postupaka vlasti u Mađarskoj ili Poljskoj teže će prolaziti u EU s jednim kancelarom Kurzom. Također će i odnos EU-a i Rusije na pritisak Austrije vjerojatno morati biti promijenjen. Kurz, ali prije svega njegov potencijalni koalicijski partner Strache zalažu se za prekid europskih sankcija protiv Moskve. Austrija je vrlo zainteresirana za poslovanje s Rusijom, prije svega u energetskom sektoru.

Tirkizno-plava vlada konzervativaca i populista bila bi opasan eksperiment za Austriju i za EU. Ne vrijede sada opaske da je FPÖ ionako već dva puta bio na vlasti, jednom sa socijaldemokratima, jednom sa konzervativcima. Današnji FPÖ je principu jedna drugačija stranka.  Strache se zalaže za strogu nacionalnu izolaciju. Ali Austrijanci su tako htjeli.

Vrijedi li još povijesni slogan Tu Felix Austria (Sretna Austrija), koji je ranije krasio grbove kraljeva? Ostaje nada da će Sebastian Kurz donijeti ispravnu odluku i ipak sklopiti koaliciju s novim stranačkim vodstvom socijaldemokrata.