Kao stipendistica Programa stipendija nemačke privrede Zoran Đinđić, Jelena Nedeljković je prije tri godine obavila petomjesečnu stručnu praksu u firmi "Bioland Markt" u Berlinu, koja se bavi trgovinom organskih žitarica iz istočne prema zapadnoj Europi. Usavršila je jezik, stekla iskustvo i kontakte, a onda se vratila u Suboticu i utemeljila tvrtku "Organic Frau". Danas povezuje organske proizvođače iz regije s "Biolandom" koji otkupljuje proizvode i preprodaje ih u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i drugim zapadnim zemljama. "Okuražili smo se i ja i firma da surađujemo tako što ću ih predstavljati prvo u Srbiji i Hrvatskoj, a kasnije smo išli i na proširenje", priča nam Jelena.

Za sada u Srbiji ima tri partnerske firme, ali traga i za novim proizvođačima. "Interes postoji, zovu iz raznih krajeva Srbije. Neophodno je, međutim, da se uvode postupno i upoznaju s našim zahtjevima, i da se prilagode. Izbjegavamo srljati u kupovinu većih količina ukoliko one nisu iz provjerenih izvora, a za to je ipak potrebno malo vremena", objašnjava Jelena. "S druge strane, "Bioland", kao jedna vrlo poznata marka u Njemačkoj, kontrolira svoje proizvođače, šalje svoje ljude na teren i organizira izvoz o vlastitom trošku, tako da to treba biti proizvođač koji može proizvesti dovoljnu količinu proizvoda da bi nama sve to bilo isplativo."

Život na salašu

I sama se iz Subotice preselila na salaš i s mužem pokrenula prvih pola hektara vlastite organske proizvodnje. "Muž je naslijedio djedovinu i nekoliko hektara i onda smo počeli razmišljati u kojem pravcu krenuti. Ušli smo u proizvodnju organskog povrća u staklenicima i to radimo već dvije godine. On je ljubitelj voćarske proizvodnje, jer je to učio od svog djeda pa je posadio i tri hektara dunja. Ne prskamo ih, ali nisu još u procesu kontrole i certifikacije, jer hoćemo prvo provjeriti kako te dunje reagiraju na naše zemljište pa da vidimo hoćemo li ih uvesti u organsku proizvodnju", priča Jelena.

Ono što im nedostaje je radna snaga. "Rezultati se vide, ali je potrebno stvarno puno rada, a mi sve radimo sami, obiteljski. Ne možemo naći radnike. Ljudi odlaze, mnogi su napustili zemlju, pogotovo fizički radnici i zanatlije", žali se Jelena.

Ostaju svoj na svome

Iako su i sami imali prilike otići, odlučili su ostati u Srbiji. Vole svoj život na salašu i mir koji im pruža, ali ponekad ih muči je li to bio dobar izbor. "Ne stajemo od jutra do mraka, a postavlja se pitanje hoće li se sve to isplatiti koliko bi se, na primjer, isplatilo nekom Nijemcu da krene kao mi. Imala sam priliku upoznati jednog od osnivača "Bioand Markta", koji je otkupio svoju djedovinu od socijalista nakon pada Berlinskog zida i krenuo isto ovako. Danas ima otprilike svoje selo, 1.500 hektara, voćarstvo, povrtarstvo, stočni fond. Bio je kod nas i kad je vidio šta radimo, rekao je: 'Toliko ste vrijedni da ako vam ikad zatreba posao, dođite kod mene!'. Jer on je imao i pomoć i radnike i financijska sredstva, a mi sve radimo sami", priča Jelena.

Nedoumice su, barem za sada, otklonjene, jer su unatoč napornom radu, sretni što su konačno svoji na svom. "Ja sam zaljubljena u Srbiju i njezine krajeve, na isti način kao i u Njemačku i njezine krajeve, ali on (muž, op.ur.)  je naslijedio djedovinu i ostali smo probati razviti to što smo dobili. I za sada se ne kajemo. Guramo dalje, a vrijeme čini svoje pa ćemo vidjeti kako će nam biti."