Jedne večeri u prosincu 2013. prijatelj me pozvao u vatikanski Dom Svete Marte. Navečer smo sjedili u zadnjoj klupi kućne kapelice. Nekoliko redova ispred nas tiho je sjedio istaknuti stanovnik ovog Doma. Papa Franjo povremeno je glavu naslanjao na ruke, dvadesetak, tridesetak minuta. Tu je manje bio vrhovni poglavar Katoličke crkve, a više čovjek vjernik koji je molio, možda tražio, borio se. Kratki razgovor nakon izlaska iz kapelice bio je srdačan, jednostavan susret.

Papa Franjo je prvi papa iz Latinske Amerike, prvi isusovac na čelu Katoličke crkve, prvi vrhovni poglavar Crkve s programskim, obvezujućim imenom Franjo. Nakon tri i pol godine na papinskoj dužnosti on ove subote (17. 12. 2016.) navršava 80 godina. On želi svoju Crkvu promijeniti pa kod nekih izaziva čuđenje. Argentinac Jorge Mario kardinal Bergoglio prije toga je bio nadbiskup Buenos Airesa. Tamo se vozio podzemnom željeznicom, nosio svoju aktericu, djelovao je kao prvi župnik argentinskoga glavnoga grada. Puno od takvog ponašanja donio je i u Rim. Svijet najviše gleda papu kad se on ponaša kao prvi župnik svijeta. Bilo da je u rimskoj Dječjoj bolnici, s izbjeglicama na Lampeduzi ili na Lezbosu, sa zatvorenicima u najvećem zatvoru u američkoj Philadelphiji, s jednostavnim ljudima u bolivijskom gorju ili u srednjoafričkom glavnom gradu Banguiju, sa žrtvama potresa u talijanskom Amatriceu. Papu Franju se diljem svijeta izvan njegove Crkve poštuje kao moralni autoritet i glas onih koji pate.

Znakovi upućeni svijetu

Sudbina izbjeglica i prognanika pod početka njegovog pontifikata je postajala sve važnija tema. U ljeto 2013. je potpuno neočekivano otputovao na talijanski otok Lampeduzu i time skrenuo pozornost bogatih zemalja sjevera na tihu katastrofu tisuća ljudi koji svake godine ginu u pokušaju da dođu u Europu. Opominje svjetsku politiku, krajem 2014. je opomenuo i zastupnike u Europskom parlamentu, koji su ga svečano primili u Strassburgu i prihvatili njegove oštre kritike oslabljene Europe. A kad novinari ili konzervativni predstavnici Crkve ismijavaju to što je Papa primio izbjeglice u Vatikanu ili dao da se odmah pored Trga svetog Petra urede tuševi za beskućnike, oni ne vide značenje tih malih koraka.

Slično snažnu simboliku su imala njegova putovanja u Svetu zemlju u svibnju 2014., molitva za mir, pozivi na primirje, jasna i nedvosmislena osuda trgovine oružjem. Papa, koji se još nije vratio u svoju domovinu Argentinu, više je puta posjetio Aziju i Latinsku Ameriku, jednom i Afriku. Bio je na Kubi i u SAD-u, a ljudi u Washingtonu i New Yorku su ga slavili kao pop-zvijezdu. A on je zapravo htio u američkom Kongresu i u Ujedinjenim narodima samo izreći svoju poruku da mu je stalo do izopćenih i kritiku "globalizacije ravnodušnosti".

Neobičan jezik

Papa Franjo koristi jednostavan teološki govor, koji dopire do srca. Pritom često bude usporedbi koje izazivaju čuđenje, primjerice kad umirovljenog papu Benedikta nazove "bijelim djedom u kući", kad Europu usporedi s "bakom koja više ne može rađati djecu", a kod nekih katolika vidi želju za razmnožavanjem "kao kunići". To su poante kakve papa Franjo želi postići.

Ovaj papa želi promjene u velikim i malim stvarima. Ne teži promjeni crkvenog nauka, nego - koliko se može vidjeti - razvitku prema doktrini kod koje će ponovo čovjek biti i ostati u središtu pozornosti. Primjeri za to su biskupske sinode na temu seksualnog morala i uloge obitelji 2014. i 2015. godine. tijekom proteklih 45 mjeseci on je ostvario i neke strukturne promjene u Vatikanskoj upravi.

U dijelovima Kurije i nekim biskupskim konferencijama u europskim zemljama pritom nailazi i na kritike, koje se istina rijetko iskazuju javno. Prije nekoliko tjedana su četiri poznata kardinala, među kojima je bio i bivši nadbiskup Kölna, kardinal Joachim Meisner, otvoreno predbacila papi Franji da izaziva pomutnju. Radilo se o milosrdnom odnosu Crkve prema rastavljenim osobama koje su ponovo sklopile brak. "Neki to i dalje ne razumiju", uzvratio je kritizirani papa u jednom intervjuu. Tko želi svijet vidjeti crno-bijelo i nada se jasnim rubovima i jednoznačnim odgovorima, tomu nije lako s papom koji tematizira milosrđe i ponekad ostane nedorečen.

Kritika novih idola

Papa Franjo, rekao je ovih dana minsterski stručnjak za crkveno pravo Thomas Müller, djeluje u "velikoj unutarnjoj neovisnosti" i njega se ne može "svrstati u neku ladicu". Iako se katolička Crkva kroz stoljeća mijenjala, postupno, često pod pritiskom, ponekad i mudro, ipak je 13. ožujka 2013. bio početak revolucionarnog razvitka.

Papa Franjo je dosad objavio dvije vlastite enciklike. Najprije "Evangelii gaudium" (Radost Evanđelja) u studenom 2013. "Stvorili smo nove idole. Klanjanje antičkom zlatnom teletu (...) doseglo je novi nemilosrdni oblik u fetišizmu novca i diktaturi gospodarstva bez lica i bez stvarno ljudskog cilja." Zatim je slijedila enciklika "Laudato si" u lipnju 2015. Taj tekst o zaštiti okoliša i klime izazvao je pozornost diljem svijeta i nekoliko mjeseci kasnije utjecao i na parišku Konferenciju o klimi.

Superman?

Sad je papi 80 godina. To je starosna dob kad kardinali gube najvažniju privilegiju, biranja novog pape. tijekom njegove prve godine u Vatikanu neku si nagađali da bi Franjo mogao tom prilikom odstupiti s dužnosti. Danas se osjeća da on i dalje želi utjecati na promjene u Crkvi.

Svojevremeno se u Rimu pojavio jedan dobro izrađeni mural s papom Franjom kao Supermanom (s aktericom). "Crtati papu kao neku vrstu supermana, neku zvijezdu, to mi se čini uvredljivim", rekao je u jednom intervjuu. Papa je čovjek, koji se smije, plače, mirno spava i ima prijatelje, kao i svi drugi. Jedan normalan čovjek." Čovjek koji se na pola sata povuče u tišinu kućne kapelice i koji će to zacijelo učiniti i na svoj rođendan.