Zamislimo sljedeći scenarij: najesen u Stockholmu se priopćava tko je dobitnik Nobelove nagrade za film. Nezamislivo? Možda... ali, Nobelova nagrada za književnost, na primjer, već postoji. U drugim umjetnostima, poput glazbe ili arhitekture, postoje slične nagrade: u glazbi – nagrada Ernst von Siemensa; u arhitekturi – Pritzkerova nagrada.

Filmski svijet ima Oscara, reći će neki. Ali, Oscar je drukčiji. On se temeljito razlikuje od spomenutih nagrada.

Prvo: Oscar je nacionalna nagrada. On se – uz nekoliko izuzetaka – ograničava na filmove s engleskoga govornog područja. Nobelova nagrada koja bi se svake godine dodjeljivala samo književnicima i književnicama poput Philipa Rotha i Toni Morrison, Jonathana Franzena i Joyce Carol Oates – tako nešto bi zaista bilo nezamislivo.

Drugo: dodjela Oscara je komercijalni medijski događaj. Ona prije svega ima jak utjecaj na američko kinematografsko tržište. Osim toga, prijenos ceremonije dodjele je postao toliko važan medijski spektakl da sve drugo – pa i nagrađeni filmovi – dospijeva u drugi plan.

I treće: izvještavanje uoči dodjele Oscara je poprimilo već apsurdne dimenzije.

Holivudska produkcija je u središtu pozornosti

Oscar ne govori ništa o stanju svjetske kinematografije. Na temelju njega ne možemo pratiti tokove svjetskog filma, rad inovativnih stvaralaca s drugih kontinenata i iz drugih zemalja. A to se često zaboravlja.

To što je ove godine ponovo nagrađeno nekoliko dobrih i umjetnički zanimljivih filmova s engleskoga govornog područja, ne pobija tu tezu. Spotlight je dinamično insceniran film o dvije važne teme: o skandalu sa seksualnim zlostavljanjem u Katoličkoj crkvi i o investigativnom novinarstvu. The Revenant (Povratnik) je grandiozan film o prirodi; šest Oscara za Pobješnjelog Maxa i nagrade za filmove kao što su Ex Machina ili Inside Out (Naopačke) usmjeravaju pozornost javnosti na čarobnjake filmskog zanata velikih američkih studija.

Ali, govore li nam te nagrade nešto o vrijednosti i umjetničkom razvoju filma? Ne – osim, o razvoju američkog filma. Koji nije nevažan.

Svijet Oscara je drugdje. On skreće pozornost svjetske javnosti na društvene probleme. Na odnos prema tamnoputim glumcima ove godine – i na probleme u Sjedinjenim Američkim Državama. To je voditelj manifestacije Chris Rock naglasio svojim insinuacijama i ponekad otrovnim komentarima.

O promjeni klime i ubojicama djevojaka

Leonardo Di Caprio je gledateljima pred TV-ekranima skrenuo pozornost na probleme u svijetu koje donose klimatske promjene, a neki su, zahvaljujući Oscaru za najbolji dokumentarni film koji je dobilo pakistansko ostvarenje „Djevojka u rijeci“ prvi put saznali za ubijanje djevojčica na Potkontinentu.

Sada se o tome govori i to je zasluga Oscara. Osim toga, tu je i spektakl sa zvijezdama na crvenom tepihu. To je, uostalom, za većinu gledatelja glavni razlog zbog kojega uključuju televizore. Oscar se dobitnicima komercijalno svakako isplati. Ali, on nije Nobelova nagrada za film.