U trenutku kada je vlada Srbije konačno usvajala važan paket reformskih zakona, uslijedila je (ne)očekivana ostavka ministra financija Lazara Krstića. Krstić se povukao iz vlade jer nisu prihvaćeni njegovi prijedlozi za oštrije mjere u javnim troškovima: smanjenje mirovina za najmanje 20 posto, plaća u javnom sektoru 15 posto, otpuštanje 160.000 ljudi, povećanje cijene električne energije za 30 posto...

Premijer Vučić takve mjere nije prihvatio, što je sada bivši ministar komentirao riječima kako je "premijer meka srca i zato ima toliku podršku naroda“. Polureforme, populizam, nedostatak investicija i gospodarskog rasta – sve to može završiti veoma neslavno za Srbiju, smatraju ekonomski stručnjaci s kojima smo razgovarali.

"Bezobrazne mjere" Krstića?

Predložene mjere Lazara Krstića su najobičniji bezobrazluk, smatra Aleksandar Stevanović iz Centra za slobodno tržište. „To što je on predložio je sječa sjekirom po nekim stečenim pravima. Nama su potrebne uštede, ali nama nisu potrebne uštede na mirovinama, plaćama liječnika, na plaćama profesora i nastavnika. Nama trebaju uštede tamo gdje pare šikljaju u stotinama milijuna eura, a o čemu nitko ne govori. Državne banke moraju dijeliti 'prijateljske' kredite i eto vam samo tu pola milijarde čiste godišnje uštede“ kaže Stevanović.

A toga ima još: "Trebalo bi prestati sa sumanutom politikom subvencija koje se naveliko najavljuju. Zatim bi trebalo prekinuti sa tajnim ugovorima koji nanose enormnu štetu Srbiji. Na primjer, (zrakoplovna kompanija) Air Serbia je prošle godine imala gubitak od 80 miliona eura, a oni se time hvale. Za ostale tajne ugovore ne smijem niti pomisliti kakvi će biti rezultati. Jedino što bi trebalo uraditi jest otpustiti bar 150.000 stranački zaposlenih ljudi iz javnog sektora. To su prave uštede, a ne da 'burazersku ekonomiju' i tajne deal-ove moraju plaćati siromašni penzioneri i pošteni radnici koji su potrebni ovom društvu“, smatra Stevanović.

Meko srce premijersko

Makar je Krstić svojom izjavom kako premijer ima "meko srce“ pokušao opravdati premijera, Biljana Stepanović, glavna urednica časopisa Nova ekonomija to ipak smatra skandalom: „Premijer jedne zemlje nije tu da ima meko srce. Onaj sa mekim srcem ide raditi u neku humanitarnu organizaciju. Premijer jedne zemlje kao što je Srbija mora biti netko tko će povlačiti doista teške poteze. Još je gore što je premijer priznao da nije stanju povući poteze koje mora povući. Predsjednik vlade nam mora objaviti što će uraditi, jer mi taj odgovor nismo dobili. Besmisleno je u takvoj situaciji govoriti o reformama“, smatra Biljana Stepanović.

Svi politički akteri su objašnjavali građanima kako je ostavka Krstića bila "sporazumna". Bivši ministar, nekad slavljen kao "Wunderkind" koji je pohađao ugledno sveučilište Yale bi trebao ostati u Vladi kao "savjetnik" nedefinirane pozicije. Najavljeno je i da će pomagati u rebalansu proračuna iako se ne slaže s mjerama premijera. Ali takva slika harmonije kakva se sada širi Aleksandar Stevanović smatra - suludom. „Harmoniju možete imati između igrača jednake vrijednosti, a premijer Aleksandar Vučić je sada barem stotinu puta moćniji igrač od Krstića. Krstić jednostavno nije htio ostati zapamćen kao ministar financija zemlje koja je bankrotirala i zato se na vrijeme povlači s tog položaja.“

Zakon o radu - pozitivan korak?

Kao dio paketa reformi, a s tim dijelom se izgleda slažu svi u vladi, trebalo bi biti prihvaćen i Zakon o radu. Sindikati su najavili prosvjede i najavili generalni štrajk jer smatraju da će biti prepušteni samovolji poslodavaca. Naši sugovornici ne dijele to mišljenje i novi Zakon o radu smatraju pozitivnim. „Prema dosadašnjem zakonu, kad nekoga jednom zaposlite praktično ga više ne možete otpustiti“, objašnjava Biljana Stepanović.

"To je dovelo do toga da su privatni poslodavci izbjegavali zapošljavati radnike 'za stalno' i tražili su druge modalitete. Promjene zakona o radu su inače bile nešto i na čemu su stalno inzistirali strani investitori“, napominje ona.

Da li će sad, kada je Zakon skrojen po željama investitora, zaista stići i najavljivane investicije?

Neće – siguran je Aleksandar Stevanović. "Možda ćemo imati još nekih tajnih poslovnih dogovora, ali to nisu investicije i bolje je da toga nemamo. Možemo očekivati još 'virtualnih' investicija, kao što su bile Mubadala, Mercedes, tvornica čipova i slične stvari. Možemo očekivati da za relativno sitne novce prodamo neka od javnih poduzeća koje ne bi trebalo prodavati, a tu su ozbiljni kandidati Telekom, aerodrom Beograda i Elektroprivreda Srbije“, smatra Stevanović.

On smatra da je i ova vlada nastavila pogrešnu politiku vlade demokratske stranke, ne shvaćajući da je problem srpske ekonomije nedostatak rasta, a ne deficit. „Deficit je samo posljedica. Svi bježe u sivu ekonomiju i zatvaraju poslove pa je čak i centar Beograda sablasno prazan. Nitko se više neće baviti 'biznisom' jer se ne isplati. Poslovanje je pretjerano opterećeno, regulacija je užasavajuća, visoki su nameti na najniže plaće i nesposobnost da se obračuna sa stranačkom ekonomijom i stranačkim zapošljavanjem koje je započela DS, a SNS nastavila – sve su to postulati bivše politike koja u lošijim okolnostima daje još lošije rezultate“, neveseli je zaključak Aleksandra Stevanovića.

Bankrot?

„Prognoza Narodne banke Srbije (NBS) je da će ove godine biti milijardu eura stranih investicija, ali ja ne znam odakle će one doći i u kojim sektorima. Jer, to se samo najavljuju, ali ne dolazi“, konstatira Biljana Stepanović. „Čak i da je ta minimalna projekcija točna, to je nedovoljno i manje je od investicija koje smo imali prethodnih godina.“

Nedovoljno smanjivanje troškova, nikakav rast privrede i skoro nepostojeće investicije: da li je to formula koja vodi u državni bankrot?

Javnost je do sada više puta tek naknadno saznala kako je Srbija već bila na granici platežne nesposobnosti. Aleksandar Stevanović je uvjeren kako Srbija "sigurnim korakom" korača prema stečaju i da je „samo pitanje vremena kad će međunarodna zajednica objaviti da je Srbija zemlja koja ne ispunjava svoje obaveze. S deficitom koji se bliži iznosu od 10 posto, to je neizbježno.“