Ostrije mjere protiv rada na crno
19. veljače 2004Oglas
Njemacka savezna vlada je odlucila pojacati borbu protiv rada na crno. Jer, prema procjenama ministarstva financija kroz rad na crnoostvaruje se promet od oko 370 milijardi eura godišnje, što je oko 17 posto ukupnog društvenog proizvoda u Njemackoj. Jucer je savezna vlada prihvatila prijedlog odgovarajuceg zakona koji predvida, medu ostalim, oštrije kazne za rad i zapošljavanje na crno.
Najviše rada na crno ima u gradevinarstvu. Ali, cesto se na crno radi i u gastronomiji kao i svim vrstama zanata. Radnici na crno su vecinom Nijemci, ali ima i stranaca koji zbog rada na crno dolaze u Njemacku. Primjerice iz Poljske. S obzirom da je podrucje istocne Njemacke prezasiceno radom na crno neki Poljaci putuju i po 1000 kilometara do svoga radnog mjesta na nekom njemackom gradilištu. Na jednom gradilištu na zapadu Njemacke bez radnog dopuštenja rade trojica Poljaka, 50-ogodišnji Karol, njegov necak i jedan susjed, sva trojica izuceni zidari. Vec nekoliko godina oni redovito s turistickom vizom ulaze u Njemacku. Rade mjesec dana, onda na tjedan ili dva odu kuci pa opet na neko novo gradilište.
"Mojoj obitelji bi bilo draže da sam kod kuce, ali u Poljskoj je teško naci posao i prehraniti obitelj, ja sam dakle prisiljen otici od kuce. To je naravno žalosno, i ja bih radije bio sa svojom djecom i svojom ženom."
Karol u Poljskoj ima petero djece. Njih treba prehraniti. Osim toga on bi htio kupiti televizor i auto. U Njemcakoj zaraduje 10 eura na sat. S obzirom da radi po deset sati na dan, to je mjesecno najmanje 2000 eura, na ruke.
"Ljudi to znaju i u principu gotovo da vecina radi u inozemstvu, ne samo u Njemackoj nego i u Belgiji, Nizozemskoj, Engleskoj, posvuda. A kod nas dolaze raditi Rusi."
Karolova ekipa lako nalazi poslove. Najcešce kod privatnika. Jer, satnica je kod Poljaka otprilike cetvrtina onoga što traže Nijemci. Osim toga oni su fleksibilni, kaže vlasnihk gradilišta.
"Oni rade vrlo samostalno, jer tako rade godinama. Gledaju što treba napraviti i naprave to. Oni obavljaju i poslove za koje nisu kvalificirani ili poslove za nevalificirane radnike, ociste gradilište, instaliraju poneki kabel u zid, ako to ne ugrožava sigurnost ili oblanjaju vrata, za njih to nije problem. To mi njemacki zidar ne bi napravio."
Vlasnik gradilišta obnavlja staru kucu i misli da si to ne bi mogao priuštiti bez poljskih radnika na crno.
"Mislim da su place i dodatna izdvajanja na place tako velika da si ne mogu priuštiti njemacke zanatlije. Ja pripadam jednoj zajednici graditelja i odlucili smo da ne zapošljavamo primjerice ljude koji u Njemcakoj primaju pomoc za nezaposlene ili socijalnu pomoc. Ova tri Poljaka dobivajuplacu koja je koliko znam dvostruko veca od onog što bi dobili u Berlinu ili u Poljskoj."
Ovakav rad na crno se dakle isplati objema stranama. Samo država ne dobije ništa. Ona ostaje bez poreza i doprinosa za socijalna osiguranja u milijardskim iznosima. Vlasnik gradilišta se ne boji da ce biti uhvacen. Drukcije je s njegovim radnicima. Oni žive u stalnom strahu da ce biti otkriveni, a to bi znacilo izgon iz Njemacke.
Najviše rada na crno ima u gradevinarstvu. Ali, cesto se na crno radi i u gastronomiji kao i svim vrstama zanata. Radnici na crno su vecinom Nijemci, ali ima i stranaca koji zbog rada na crno dolaze u Njemacku. Primjerice iz Poljske. S obzirom da je podrucje istocne Njemacke prezasiceno radom na crno neki Poljaci putuju i po 1000 kilometara do svoga radnog mjesta na nekom njemackom gradilištu. Na jednom gradilištu na zapadu Njemacke bez radnog dopuštenja rade trojica Poljaka, 50-ogodišnji Karol, njegov necak i jedan susjed, sva trojica izuceni zidari. Vec nekoliko godina oni redovito s turistickom vizom ulaze u Njemacku. Rade mjesec dana, onda na tjedan ili dva odu kuci pa opet na neko novo gradilište.
"Mojoj obitelji bi bilo draže da sam kod kuce, ali u Poljskoj je teško naci posao i prehraniti obitelj, ja sam dakle prisiljen otici od kuce. To je naravno žalosno, i ja bih radije bio sa svojom djecom i svojom ženom."
Karol u Poljskoj ima petero djece. Njih treba prehraniti. Osim toga on bi htio kupiti televizor i auto. U Njemcakoj zaraduje 10 eura na sat. S obzirom da radi po deset sati na dan, to je mjesecno najmanje 2000 eura, na ruke.
"Ljudi to znaju i u principu gotovo da vecina radi u inozemstvu, ne samo u Njemackoj nego i u Belgiji, Nizozemskoj, Engleskoj, posvuda. A kod nas dolaze raditi Rusi."
Karolova ekipa lako nalazi poslove. Najcešce kod privatnika. Jer, satnica je kod Poljaka otprilike cetvrtina onoga što traže Nijemci. Osim toga oni su fleksibilni, kaže vlasnihk gradilišta.
"Oni rade vrlo samostalno, jer tako rade godinama. Gledaju što treba napraviti i naprave to. Oni obavljaju i poslove za koje nisu kvalificirani ili poslove za nevalificirane radnike, ociste gradilište, instaliraju poneki kabel u zid, ako to ne ugrožava sigurnost ili oblanjaju vrata, za njih to nije problem. To mi njemacki zidar ne bi napravio."
Vlasnik gradilišta obnavlja staru kucu i misli da si to ne bi mogao priuštiti bez poljskih radnika na crno.
"Mislim da su place i dodatna izdvajanja na place tako velika da si ne mogu priuštiti njemacke zanatlije. Ja pripadam jednoj zajednici graditelja i odlucili smo da ne zapošljavamo primjerice ljude koji u Njemcakoj primaju pomoc za nezaposlene ili socijalnu pomoc. Ova tri Poljaka dobivajuplacu koja je koliko znam dvostruko veca od onog što bi dobili u Berlinu ili u Poljskoj."
Ovakav rad na crno se dakle isplati objema stranama. Samo država ne dobije ništa. Ona ostaje bez poreza i doprinosa za socijalna osiguranja u milijardskim iznosima. Vlasnik gradilišta se ne boji da ce biti uhvacen. Drukcije je s njegovim radnicima. Oni žive u stalnom strahu da ce biti otkriveni, a to bi znacilo izgon iz Njemacke.
Oglas
