Od 11 optuženih koji su uhapšeni krajem 2014. godine, i 2016. pušteni da se brane sa slobode, prvostupanjskom presudom su osuđeni Dušan Milunić na 12 godina zatvora, Zoran Stojnić na osam, Ilija Zorić na 20 godina, Zoran Milunić na 14 i Ljubiša Četić na pet godina zatvora. Nepravomoćno su oslobođeni Radovan Četić, Duško Zorić, Željko Grbić, Boško Grujičić, Uroš i Rade Grujčić i Rajko Gnjatović. Nitko od njih nije prisustvovao izricanju optužnice, a prema tvrdnjama porodica žrtava i udruženja, nitko od optuženih se ne nalazi u BiH.

„Imajući u vidu dosadašnju praksu, kakva je bila s onima koji su bili optuženi, čak i ako nisu do sada, nakon ove presude su napustili BiH“, kaže Murat Tahirović, predsjednik „Udruženja žrtava i svjedoka genocida“, aludirajući na ranije slučajeve u kojima su osuđenici na osnovu dvojnog državljanstva prebjegli u Srbiju ili Hrvatsku, u zavisnosti kojem narodu pripadaju.

Bez UZP-a

Svih 11 optuženih oslobođeno je tačke optužnice koja se odnosi na udruženi zločinački poduhvat. Odvjetnici optuženih prisustvovali su izricanju presude, a branitelj Dušana Milunića, Savan Zec, je rekao da ne zna gdje se njegov branjenik nalazi. „Njegov mobilni telefon je isključen i ja više nemam kontakt s njim“, rekao je na izricanju presude Zec.

„Ja imam informaciju da su se sklonili i da su im sud i tužiteljstvo pomogli, samo što im nisu rekli sklonite se“, optužuje Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece Prijedora, koji je prisustvovao izricanju prvostupanjske presude.

U optužnici je navedeno da su optuženi kao pripadnici Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske, čiji je komandir bio Milunić, te Rezervne stanice milicije Rasavci, čiji je komandir bio Radomir Stojnić, s Radovanom Četićem kao predsjednikom Srpske demokratske stranke i Kriznog štaba za selo Rasavci, počinili zločin protiv čovječnosti.

Prvi svjedok Tužiteljstva BiH Fikret Bačić, koji još traga za svojom tada ubijenom maloljetnom djecom, kaže za DW da mu ova presuda i kazna ne znače ništa.

Presuda gotovo deset godina od hapšenja

„Ja sam očekivao nešto više od ovoga. U svom svjedočenju sam rekao da me ne zanimaju kazne i presude, zanima me da neko od njih kaže gdje su tijela mojih najmilijih. To bi za mene bila satisfakcija“, kaže Bačić, ukazujući ipak na male kazne koje su izrečene.

„Ako vam kažem da je za 150 ubijenih izrečena kazna od 59 godina zatvora, to govori da ubijete jednog čovjeka i ležite u zatvoru nešto više od stotinu dana. Sramotno je to uopće i spominjati“, kaže Bačić.

Suđenje je počelo u travnju 2015. godine. Saslušano je preko 70 svjedoka tužitelčjstva i oko 50 svjedoka obrane. Uloženo je i oko 400 materijalnih dokaza. Dvojica optuženih Zdravko Antonić i Radomir Stojnić preminuli su prije nekoliko godina, te je sud obustavio postupak protiv njih. Razlog za sporost postupka bio je navodno ogroman broj dokaznog materijala, ali i svjedoka. A za vrijeme pandemije je postupak faktički prekinut, pa je suđenje formalno počinjalo iznova između ročišta.

Godinu dana nakon početka suđenja, Sud Bosne i Hercegovine ukinuo je pritvor dvanaestorici od četrnaest optuženih. Njima su određene mjere kućnog pritvora i zabrane putovanja, kao i sastajanja i kontaktiranja svjedoka navedenih u optužnici.

Spor proces potrage za nestalim

Mnogi od žrtava odvedeni su iz prijedorskih sela u logore „Keraterm“, „Omarska“ i „Trnopolje“ u razdoblju od 23. do 28. srpnja 1992. godine. Posljednjih nekoliko godina u Prijedoru se obilježava i Dan bijelih traka, koji se posvećuje ubijenoj djeci Prijedora i čime se apelira na vlasti za izgradnju spomen-obilježja. Međutim, lokalna vlast ponudila je izgradnju spomenika s imenima ubijene djece svih nacionalnosti, uključujući i djecu iz Drugog svjetskog rata.

Nakon više od tri desetljeća nema jedinstvenog stava, ali ni pogleda na ono što se dešavalo u proteklom ratu na prostoru prijedorske regije. Više od tri tisuće civila stradalo je u okolnim logorima ili protjerano, a gradske vlasti i 31 godinu nakon početka tih događaja, smatraju da je broj stradalih preuveličan, ali da su „spremni ispružiti ruku i živjeti zajedno i složno“.

„Mi izdržavamo 31 godinu i ne znamo koliko ćemo još izdržati. Pitam institucije koje su zadužene za pronalaženje posmrtnih ostataka, zašto toliko dugo traju ti procesi, zašto se to ne radi kako bi trebalo“, kaže Bačić, strahujući da neće imati kome predati posmrtne ostatke ukoliko ovako nastave.

„Sve dok meni ne prodaju posmrtne ostatke moje djece, ja ću uvijek govoriti da institucije ne rade dovoljno i nisu izvršile svoju dužnost“, kaže Bačić.

7628

U zemljama bivše Jugoslavije se traži ukupno 11562 nestalih, a čak trećina (7628) odnosi se na broj nestalih u BiH svih nacionalnosti. Iz Instituta za nestale BiH su prije nekoliko dana priopćili da su „najuspješnija institucija u regiji“, ali da je „zavjet šutnje i dalje u punoj snazi".

„Prisilni nestanci su posljedice ratnih zločina, a u BiH je preostalo rješavanje onih najtežih", naveli su iz Instituta. U konačnoj presudi bivšem generalu Vojske RS Ratku Mladiću 2021., haški Tribunal nije potvrdio dio optužnice koja se odnosila na genocid u Prijedoru, kao ni u još pet općina, što je jako razočaralo članove obitelčji žrtava.

Provođenje presude pod upitnikom

Preko tri tisuće građana nesrpske nacionalnosti stradalo je na području Prijedora za vrijeme rata u BiH. Od toga oko 1300 u Kozarcu i okolini. Za zločine u Prijedoru, Haaški tribunal je osudio ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora, dok je pred sudom BiH osuđeno njih 20, na ukupno 352 godine zatvora.

"Pozivam optužene da nam otkriju gdje su tijela, znam da neki od njih to znaju. Neka pomisle kako je nama dok oni uživaju u krugu svoje obitelji”, rekao je Fikret Bačić na kraju, komentirajući prvostupanjsku presudu koju je izrekao Sud BiH za zločin u prijedorskom selu Zecovi.