Njemački mediji uvijek iznova otkrivaju „misterij" otoka Brijuna i njegovog najpoznatijeg povijesnog žitelja, Josipa Broza Tita. Sada je red došao na nedjeljno izdanje nadregionalnog dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung. Sam članak je naslovljen s „Otok razmetljivca"

Autor članka Andreas Lesti je inače specijaliziran za brdske reportaže i posebno Alpe, ali se za ovu priliku spustio do Istre, točnije arhipelaga Brijuni za koje autor tvrdi da je poznatiji pod nazivom „Titov otok" premda je gotovo nemoguće pronaći neki medijski zapis koji bi Brijune zvao „Titovim otokom". Dapače, kada u Google upišete „Titov otok" kao prvi rezultat ispada Goli otok, toponim za koji se vežu neke druge uspomene od onih zbog kojih turisti pohode Brijune.

Brijuni i Goli otok

No i sam autor spominje Goli otok u dijelu teksta koji opisuje muzej posvećen najpoznatijem stanovniku Brijuna. „Povijesni kontekst u potpunosti nedostaje u cijelom kultu oko Tita. Recimo da je Tito progonio političke protivnike. Da je na jednom drugom, nekih 80 kilometara južnije smještenom zatvorskom otoku Goli otok, bilo mučenja, ne stoji nigdje", kaže autor.

I inače autoru Brijuni djeluju kao otok iz filma. „‘Titov otok‘ djeluje kao neki, od stvarnosti izolirani, refugij nekog negativca iz James Bond filmova. Sa svim ovim ljudima na otoku djeluje kao zabavni park na temu James Bond zlikovca u kojem je megalomanija šezdesetih i sedamdesetih konzervirana za turiste."

Uz opis otoka s čestim ciničnim osvrtom na vlakić za turiste, autor navodi i listu „državnika i despota" koji su posjetili Tita pri čemu tragično preminulog predsjednika Čilea Salvadora Allendea svrstava u Argentince. S liste gostiju autor navodi Castra, Hruščova i Gadafija, ali ne i zapadnonjemačkog kancelara Willyja Brandta s kojim je, što nije nikakva povijesna tajna, Tito gajio dobre odnose.

Nostalgija za Titom?

Zašto ipak mnogi posjetitelji Brijuna „iz Srbije i Hrvatske i danas poštuju Tita", autoru objašnjava bivša novinarka DW-a Lidija Klasić (ime pogrešno otiskano kao Ljidia) koja navodi kako su od šezdesetih godina mnogi siromašni stanovnici Jugoslavije „nevjerojatno bolje živjeli". To, kako autor nadalje citira, pridonosi tomu da se mnogi i danas s nostalgijom okreću lijepim sjećanjima te da „za najveću većinu u to spada i Tito".

Reportažu autor završava pritužbama na loše stanje „ženskih bicikla" koji se iznajmljuju na otoku i pričom o papagaju koji je „doživio Tita" i koji i dan danas kašlje imitirajući samog bivšeg predsjednika i njegove napade kašlja.