Prošlo je samo par mjeseci od odluke uvozom ukapljenog plina barem donekle smanjiti njemačku ovisnost od plina iz Rusije pa do svečanog otvaranja prvog njemačkog LNG terminala ove subote (17.12.). To je dovoljno važan događaj da se u Wilhelmshaven očekuje i njemački kancelar Olaf Scholz (SPD), njemački ministar gospodarstva Robert Habeck (Zeleni) i ministar financija Christian Lindner (FDP) – dakle najviši predstavnici svih stranaka vladajuće koalicije koji će uz predsjednika pokrajine Donje Saske Stephana Weila (SPD) pustiti u pogon terminal za prihvat ukapljenog plina.

Najvažniji tehnički dio tog terminala je ploveći plinski konverter Höegh Esperanza, brod za prihvat, skladištenje i pretvorbu ukapljenog plina opet u plinovito stanje. Njega je koncern Uniper po nalogu njemačke vlade iznajmio od norveškog brodarskog koncerna Höegh i u Wilhelmshaven je stigao još ovog četvrtka. No ovaj specijalni brod je tek dio ove luke: u samo par mjeseci je izgrađeno i novi dio pristaništa i 26 kilometara plinovoda kako bi se taj plin doveo do plinovodne mreže.

Do konca sljedeće godine će zapravo biti otvoreni i drugi njemački terminali za ukapljeni plin, između ostalih i u Brunsbüttelu u pokrajini Schleswig-Holstein, u Stadeu također u Donjoj Saskoj i u Lubminu na istoku Njemačke. Po procjeni njemačkog ministarstva gospodarstva, za ovu godinu „neće biti zime“ jer su i spremnici plina dobro popunjeni, a sve ovo se radi kako bi se osiguralo dovoljno plina i za zimu 2022./23. Jer svi oni će biti sposobni prihvatiti otprilike trećinu potrebe za plinom ove zemlje.

A što je sa zaštitom klime?

Usprkos rekordnom roku izvedbe i važnom doprinosu u alternativnom izvoru plina za njemačke potrošače, ovi LNG terminali nailaze i na kritike njemačkih zaštitnika okoliša. Oni najprije ne vide smisao i dalje ustrajati u fosilnom gorivu i štoviše, u toj utrci osigurati plin se osjeća i posustajanje u zacrtanim planovima njemačke vlade u zaštiti klime, izjavila je aktivistica Luisa Neubauer.

No ministar gospodarstva i zaštite okoliša iz stranke Zelenih, Robert Habeck tvrdi da to nije tako i kako se sve gradi i da bi se ispunili ciljevi u zaštiti klime. Ali bez ovih terminala bi se Njemačka našla u nestašici: „Mi radimo punom parom kako bi osigurali opskrbu Njemačke“, izjavio je ministar na postaji ARD. U tome se, pogotovo u birokraciji i potrebnim dozvolama, išlo i „neuobičajenim putovima“ kako bi se ta zadaća što prije ispunila. A osim toga, ministar upozorava kako tu nije riječ samo o opskrbi plinom Njemačke, nego su za plin iz njemačkih luka zainteresirane i Austrija, Češka, Slovačka, čak i Poljska makar ona i vlastite LNG terminale, a ovaj plin bi mogao teći i potrošačima u Ukrajini.

Kad je riječ o skrbi za okoliš i klimu, ovi terminali za ukapljeni plin su već u gradnji zamišljeni i za prihvat alternativnih goriva kao što je vodik. No kako upozorava i predsjednik vlade pokrajine Donje Saske Weil, jedno su lijepe želje za zaštitu klime, a drugo je realnost gdje se ne može očekivati da će potreba za fosilnim gorivima nestati preko noći.

Tu su da ostanu

To naglašava i kancelar Scholz: ovaj brod za preradu ukapljenog plina je iznajmljen i može otploviti kad više ne bude potreban, ali njemačka vlada je veoma ozbiljna namjeri da se više nikad ne ponovi tolika ovisnost Njemačke od plina iz samo jedne zemlje kao što je to bilo od Rusije. Utoliko se može očekivati da će ovi LNG terminali biti u pogonu i dulje vrijeme.

Već jednim LNG terminalom je Njemačka bitno povećala raznolikost izvora i umanjila mogućnost nestašice, ali predsjednik njemačke Udruge industrije (BDI) Siegfried Russwurm upozorava kako nema mjesta euforiji i kako niti s ovim terminalom „još nije nestala opasnost nestašice“. On poziva na što skoriji završetak i drugih LNG-terminala, ali isto tako upozorava i kako je „i dalje nužno da i poduzeća i građani i dalje štede plin“.

aš(ARD)