U "socijalizmu s kineskim likom" apsolutno je moguće postići jako dobar standard - legalno i ilegalno. Poduzeće Boston Consulting Group je prošle godine procijenilo da je broj kineskih milijunaša u dolarima znatno više od milijun. Time je Kina došla na treće mjesto među zemljama koje imaju najviše milijunaša.

Sad je jedna anketa među skoro 400 tih milijunaša pokazala da čak 65 posto želi napustiti zemlju u kojoj su stekli svoj imetak, odnosno da u najmanju ruku teže da dobiju pravo boravka u nekoj trećoj zemlji i da svoje obitelji rado šalju u inozemstvo. Anketa koju je provelo šangajsko poduzeće Hurun pokazuje da više od 30 posto ispitanika već posjeduje dozvolu boravka u nekoj drugoj zemlji. Što tjera milijunaše na bijeg? Kristin Kupfer iz Mercator Instituta za kineske studije iz Berlina u razgovoru za Deutsche Welle navodi tri osnovna razloga: "Pravna nesigurnost je jedan. Onda potraga za drugim obrazovnim okruženjem za vlastitu djecu i vrlo loše stanje okoliša u Kini."

Dozvola boravka već za 250.000 eura

Širom svijeta se pripremaju za bogate izbjeglice iz Kine. I to posebnim programom kojim se nudi dozvola boravka u zamjenu za investicije. Australija, SAD, ali i brojne zemlje EU-a su u pravom smislu riječi započele utrku za dobrostojeće klijente iz Kine. Još 2012. godine je europska krizna zemlja Portugal započela svoj program "Zlatna viza". Riječ je o programu kojim se kupovina nekretnine u najmanjoj vrijednosti od 500.000 eura nagrađuje stalnom dozvolom boravka. Više od 90 posto zahtjeva prošle godine došlo je iz Kine ili Hongkonga.

Prošlog rujna je i susjedna Španjolska uvela skoro identičan program. Države u krizi Grčka i Cipar izdaju dozvole boravka već za investiranje u visini od najmanje 250.000 eura. A i Mađarska olakšava posao investitorima preko programa kojim se dozvola boravka izdaje u zamjenu za najmanje 250.000 eura investiranih u neki od državnih fondova čije je trajanje pet godina. Na taj vlak je uskočila čak i dobrostojeća Nizozemska. U njoj se dozvola boravka može dobiti u zamjenu za investiciju od 1,25 milijuna eura uloženih na lokalnoj razini.

Pri tome očito ne igra ulogu to što kineski zakoni zabranjuju izvoz koji je veći od 50.000 američkih dolara godišnje. Stručnjakinja za Kinu Kupfer upućuje na otkrića koja su u vezi s tzv. "offshore leaks" prema kojima u skoro potpuno nekontroliranim poreznima oazama na Karibima postoji najmanje 21.000 fiktivnih firmi čiji su vlasnici Kinezi. Kupfer kaže da mnogo novca odlazi i iz Hongkonga. "Grad je most za daljnji transfer novca u inozemstvo", kaže Kupfer.

Bijeg od pravne nesigurnosti

U samoj Kini se kritično gleda na trend odlaska super-bogatih u inozemstvo. Razlog treba tražiti prije svega u široko rasprostranjenoj korupciji. Profesor Zhou Xiaozheng sa pekinškog Narodnog sveučilišta u razgovoru za DW ukratko opisuje ovo držanje: "Deng Xiaping je rekao da se dio ljudi smije obogatiti, ali to bogatstvo bi trebalo biti stečeno poštenim radom. No brojni super-bogati su do svog bogatstva došli samo zahvaljujući sivoj ekonomiji, pronevjeri državnog kapitala ili špekulacijama. I oni sada taj novac žele skloniti u inozemstvo."

Nedovoljna pravna sigurnost u Kini potiče na iznošenje kapitala i one koji su svoj novac stekli na legalan način - kao primjerice poduzetnicu Zhang Lan. Ona je zahvaljujući svom lancu restorana "South Beauty" stvorila bogatstvo i bila čak zastupnica u Političkoj savjetodavnoj konferenciji kineskog naroda u Pekingu. Prošle godine je izašlo na vidjelo da ona osim kineske posjeduje i kanadsku putovnicu zbog čega su na nju iskalili bijes preko interneta. Berlinska sinologinja Kupfer je naravno vidjela i reakcije koje su to potpuno odobravale. Jer riječ je o osobama koje bi i same rado okrenule leđa lošim životnim uvjetima - kad bi to samo mogle.