Hrvatska javnost, a i političari, osuđenog ratnog zločinca Šešelja zapravo ne doživljavaju ozbiljnom figurom, čak ni enfant terribleom srbijanske politike. Gotovo da postoji konsenzus kako je riječ o nasilnom ekshibicionistu, političkom trolu koji svoju egzistenciju osmišljava na skandalima i neinteligentnom nacionalizmu. I pri tome najviše šteti svojoj državi.

Hrvatski mediji Šešeljeve „performanse" prate rubno.  No ovoga puta, s obzirom na mjesto i vrijeme radnje te glavnog aktera koji u sebi nakon haške presude objedinjuje ratni zločin počinjen nad Hrvatima i zakonodavnu vlast, sve se pretvorilo u politički reality show koji je u drugi plan potisnuo ono što su novinski urednici planirali kao udarne vijesti. Naime, u tom su trenutku izvješće o Agrokoru u Saboru predstavljali ministrica gospodarstva i vladin povjerenik za posrnuli koncern, a pred zastupnike je stao i glavni državni odvjetnik pred smjenom.

Nasilnik s parlamentarnim legitimitetom

Zašto srbijanska parlamentarna većina ne izbaci Šešelja iz Narodne skupštine, kada joj to njegova haška presuda dopušta, glavno je pitanje koje su postavljali hrvatski političari u očekivanju reakcija službenog Beograda. "Očekujem od Srbije da osudi taj događaj i da nakon uspostave dijaloga vidimo kako dalje", kazao je premijer Andrej Plenković čije je Ministarstvo vanjskih i europoslova bezuspješno pokušalo uručiti veleposlanici Republike Srbije u Zagrebu prosvjetnu notu.

 „Njemu i takvima najveća je kazna postojanje neovisne hrvatske države i potpuni slom projekta Velike Srbije", komentirala je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, i sama žrtva Šešeljeva sirovog seksizma. „Izražavam nadu da ovaj događaj neće pokvariti napredak u odnosima naših država, koji smo postigli u posljednjih nekoliko mjeseci“, poručio je Pantovčak prije nego što je na pozornicu zakoračio onaj čija se reakcija čekala cijelo poslijepodne – srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

Vučić ne može pobjeći od prošlosti

U kojem će smjeru ići Vučićev komentar, najavila je ranije veleposlanica Mira Nikolić s riječima da je Vučić prilikom posjeta Zagrebu u veljači doživio i gore neugodnosti, ali nije napuštao Zagreb. Vučić, kojeg u Hrvatskoj doživljavaju kao vještog manipulatora u pozi žrtve, ovaj je narativ nadogradio pričom o navodno spaljenim srpskim zastavama i zastupnikom koji je trčao za njim po zagrebačkim ulicama.

Ono što nije spomenuo jest da ga je tom prilikom saborski zastupnik Miro Bulj (Most) pitao kada planira doći u hrvatsku Glinu, referirajući se na Vučićev huškački govor koji je 1995. godine kao Šešešljev posilni održao u tada okupiranom gradu. Šešelj je dio prošlosti od koje Vučić bezuspješno bježi, zaključili su hrvatski političari, i u tome pronalaze razlog što u generalnoj osudi paljenja zastava nije spomenuo Šešeljevo ime. „Miro Bulj nije bio u Srbiji u Domovinskom ratu, kao što su bili Vučić i Šešelj (u Hrvatskoj - op.ur.)". Poveznica između njih dvojice je neraskidiva“, komentira je Bulj svoj postupak uz navod kako je bila riječ o pristojnom i legitimnom pitanju.

Treba li hraniti trola?

„U Srbiji se dogodio međunarodni incident za koji po međunarodnom pravu odgovara Srbija", izjava je bivšeg ministra pravosuđa Orsata Miljenića (SDP) koji misli da srbijanska sudbena vlast treba procesuirati Šešelja. Iako vjeruje u pravilnu odluku hrvatskog izaslanstva, Miljenić je jasno postavio pitanje  - ne čini li se tako upravo ono što Šešelj želi i ne održava li ga to u javnom životu? „To je čovjek koji živi od ovog i za ovo", misli bivši ministar.

Predstavnik srpske nacionalne manjine u Saboru, Milorad Pupovac (SDSS), trn je u oku hrvatske desnice i Šešeljev ispad neće mu olakšati poziciju u trenutku kada radikali pokušavaju ukinuti garantirana mjesta manjinskih zastupnika u Saboru. „Zar nije bilo dovoljno gaženja ljudskog dostojanstva i nacionalnih osjećaja u odnosima između Hrvata i Srba? Zar ne vidimo da je bezumno da se uzajamno gazimo dok nam je nad glavom čizma koja nas i jedne i druge može zgaziti? Zar nije vrijeme za uspravne Hrvate i Srbe i njihove uspravne zastave u zajednici ravnopravnih i prosperitetnih europskih naroda?" pitanja su koja je postavio nakon povratka iz Beograda uz poziv da ne budemo taoci ljudi koji gaze nacionalne simbole.

Kako dalje?

Čini se da ovaj incident ipak neće unazaditi odnose Zagreba i Beograda u mjeri u kojoj je to učinila siječanjska izložba o Jasenovcu koju je u New Yorku postavila srbijanska misija pri UN-u. Riječ je o očekivanom izgredu, ako uzmemo u obzir tko ga je kreirao, i ne problematizira mračni dio dalje prošlosti koja je Hrvatskoj u ovom trenutku puno bolnija točka.

Dobra vijest je ta da je u sjeni incidenta ipak otvoreno izaslanstvo Hrvatske gospodarske komore u Beogradu. „Umjesto da govorimo o stvarima koje znače život i budućnost za nas, naše obitelji i naše zemlje, iz Beograda je otišla ružna slika, na najprimitivniji mogući način. Zbog toga se sramim", rekao je tom prilikom predsjednik Gospodarske komore Srbije Marko Čadež. I to je u Hrvatskoj prihvaćeno kao najiskrenija isprika iz Srbije.

"Ovo je problem Srbije i oni taj problem moraju rješavati”, zaključio je predsjednik Sabora Jandroković uz najavu da Hrvatska ostaje vrlo čvrsto uz Hrvatske koji žive u Srbiji te da će i dalje nastojati da njihova pozicija bude jača. Hoće li hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović, kako je planirano, ove godine službeno obići Beograd, tek ćemo vidjeti. No ne treba zaboraviti da se ni ranije, kada je riječ o susretima sa Aleksandrom Vučićem, nije osvrtala na signale koje su joj slali Banski dvori.