Ozonska rupa nije uvijek tu i nije uvijek na istom mjestu. "Trenutno se upravo stvara iznad Antarktika. I tamo će biti jednako velika kao posljednjih godina", kaže Markus Rex. Fizičar iz Instituta Alfreda Wegenera (AWI) u Potsdamu član je skupine od 300 istraživača koja je za Ujedinjene narode sastavila izvještaj o stanju ozonskog plašta.

Pojedinosti studije na kojoj su, pored stručnjaka iz AWI-ja, radili i znanstvenici iz Istraživačkog centra Jülich, Njemačkog centra za zračni promet i svemirske letove te Slobodnog sveučilišta u Berlinu predstavljane su kratko uoči Međunarodnog dana zaštite ozonskog plašta (16.9.) i UN-ovog summita o promjeni klime (23.9.) u New Yorku na kojemu će se okupiti šefovi država i vlada.

Zajednički uspjeh zasnovan na Montrealskom protokolu

Procjena da će se ozonski plašt do 2050. godine u potpunosti regenerirati smatra se uspjehom međunarodne zajednice. 1987. godine je 190 članica u tzv. Montrealskom protokolu povuklo kočnicu: one su se obvezale da će za početak reducirati potrošnju tvari štetnih za ozon poput freona (fluorovih i klorovih derivata metana i etana), a kasnije ih i potpuno zabraniti.

Freoni se koriste u sprejevima, rashladnim uređajima i kao sredstvo za čišćenje. No, nezapaljivi plin bez boje, okusa i mirisa ima fatalne posljedice za ozonski plašt, dio stratosfere na 10-50 kilometara visine koji filtrira ultraljubičaste zrake i reflektira ih u svemir.

Markus Rex može definirati ozonsku rupu veličine sjeverne Amerike preko satelitskih podataka. Iako je zimsko sunce nad Južnim polom nisko, zrake imaju snagu kao na jugu Kalifornije. Tvari koje uništavaju ozon poput freona imaju posebno jako djelovanje pri velikoj hladnoći pa uništavaju ozonski plašt na polovima. To je dobro za ljude, ukazuje njemački znanstvenik: "Smjestila se na jedno od najboljih mjesta na planeti - na Antarktiku i privremeno na Arktiku. A tamo pogađa vrlo malo ljudi."

Da se ozonska rupa u stratosferi proširila nad nekim toplijim, gušće naseljenim, industrijski i poljoprivredno iskorištenijim područjem, posljedice bi za stanovništvo i floru bile fatalne. Jer bez zaštite ozonskog plašta ljudska koža gori, a biljke venu i suše se.

Scenariji katastrofe se nisu obistinili

Charlotta Lomas dobro poznaje posljedice ozonske rupe. Urednica redakcije DW-a koja se bavi zaštitom okoliša je porijeklom iz Australije. "Tamo je sunce puno jače, puno je vruće. Ljeti ne mogu biti duže od 15 minuta bez zaštite od sunca, jer bi izgorjela, a oči bi mi počele suziti."

1980-ih i 1990-ih su znanstvenica u cijelome svijetu upozoravali na opasnost od raka kože. Mediji su raspirivali strahove objavljujući redovito scenarije katastrofe koja bi se mogla dogoditi u Zemljinoj atmosferi. Niti jedan od njih se na kraju nije obistinio. Ali da se svjetska zajednica nije dogovorila o zabrani freona, ozonski plašt bi 2050. bio potpuno uništen, tvrdi geofizičar i meteorolog Markus Rex.

I ovako će proći još više od 60 godina prije nego što se ozonski plašt potpuno regenerira. Freoni su vrlo stabilni i u atmosferi se razgrađuju vrlo polagano. A ozonski plašt je puno osjetljiviji, puno tanji nego što se misli.

Znanstvenik Martin Dameris iz Njemačkog centra za zračni promet i svemirske letove je, unatoč tome, optimističan: "Do sredine ovoga stoljeća će se ozonski plašt potpuno oporaviti", kaže Dameris - uz uvjet da se freoni i dalje ne koriste.

Za ozon pogubni pesticid

Za stratosferu nije manje štetna ni kemikalija metil bromid. Ona se u zemljama u kojima se proizvodi riža poput Kine, Indije i Kenije koristi kao pesticid. Iz istog razloga se njime prskaju i drvena ambalaža kao i transportne palete. Otrovni brom u spoju s ozonom reagira još jače nego klor iz freona. U Montrealskom protokolu je načelno dogovoren i prestanak uporabe metil bromida, ali se datum stalno odgađa.

Ozonski plašt je integralni dio klimatskog sustava. Zbog toga ozonska rupa ima jači utjecaj na promjenu klime u južnoj hemisferi nego koncentracija plinova koji stvaraju efekt staklenika. S druge pak strane znanstvenici uočavaju da promjena klime pridonosi oporavku ozonskog plašta.

Sada aktivisti za zaštitu prirode i znanstvenici priželjkuju da se političari dogovore i oko smanjenja emisije stakleničkih plonova kao što su to učinili s freonima kako bi zaustavili klimatske promjene. "Nagle klimatske promjene su stres za naše gospodarske i društvene sustave, stres koji može izazvati krize", opominje geofizičar Rex iz potsdamskog insituta za polarna i morska istraživanja: "Stoga bismo morali učiniti sve da bismo zaštitili klimu."

No, s ozbirom na činjenicu da bi, prema jednoj studiji Svjetskog instituta za resurse (WRI) u Washingtonu, u svijetu trebalo biti izgrađeno 1.200 novih termoelektrana, najvećim dijelom u zemljama poput Kine i Indije, želja Markusa Rexa je, čini se, utopija.