Poznavatelji regije procjenjuju kako svi ti iranski napadi najprije služe za "domaću publiku" uvjeriti ih kako je Iran regionalna velesila. U raketiranju Iraka je zapravo riječ o Kurdskom autonomnom području gdje se Teheran hvali kako je iranska Revolucionarna garda tamo uništila "špijunsko zapovjedno mjesto" izraelskog Mossada, a uz to i "koncentraciju anti-iranskih terorističkih skupina" u Erbilu, objavila je iranska agencija Irna. Iračka strana tu javlja tek o najmanje četiri poginula civila i šest ozlijeđenih.

Ni u Siriji zapravo nisu napadnute regularne snage, nego područje koje je navodno još uvijek pod vlašću takozvane Islamske Države. Tamo je i Iran već duže aktivan u tajnim vojnim operacijama, a baš tamo trpi i gubitke: Sara Bazoobandi iz njemačkog Instituta za globalna i regionalna istraživanja (GIGA) podsjeća kako je s tim u vezi i 2020. izvršen atentat na tadašnjeg zapovjednika Revolucionarne garde Kasema Soleimanija, a u prosincu su na području Sirije Izraelci likvidirali i generala tih iranskih paramilitarnih jedinica, Sayeda Razija Musavija. 

"Tu onda pristaje i objašnjenje kako je u napadu na Siriju ubijen kurdski poduzetnik koji je bio izraelski špijun. Na koncu se (iranskom) režimu radi o tome, svoje pristaše prije slučajno izabranim ciljevima držati u dobrom raspoloženju", misli Bazoobandi.

Pakistan oštro uzvraća 

No dok je Teheran u tim napadima možda čak i želio eskalaciju sukoba, ona osobito prijeti u napadima na istočnog susjeda, atomsku silu Pakistan. I tu se prije radi o obračunu iranskih snaga s pripadnicima pokreta Jaiš ul Adal koja se bori za neovisnost pokrajine Balučistan koja se zapravo proteže preko granica Irana i Pakistana, a taj pokret je u proteklom razdoblju više puta napadao iranske vojnike.

Jedan bivši pripadnik tog pokreta za DW kaže kako je moguće da je Iran iz nehata napao područje Pakistana ciljajući uporišta tog pokreta. No Pakistanka Mola Baksh Dashti iz područja uz granicu s Iranom tvrdi drugačije: "Mi smo već navikli na napade iranske vojske. Jedina je razlika da su sad poginuli ljudi i da je Pakistan uzvratio paljbu. Da je to bio običan napad bez mrtvih, nikoga to ne bi smetalo."

U tom napadu u noći s ponedjeljka na utorak (16.1.) je doista bilo poginulih - pakistanska strana tvrdi kako je živote izgubilo i dvoje djece, ali vlada u Islamabadu to nije uzela olako. Proglašen je najviši stupanj uzbune za pakistansku vojsku, a ovog četvrtka je proveden "ciljani i precizan vojni udar na teroristička uporišta u iranskoj provinciji Sistan-Balučistan" nakon što je Pakistan došao do "vjerodostojnih obavještajnih saznanja" o predstojećim "terorističkim aktivnostima većih razmjera" protiv Pakistana.

Tek "eksplozije"?

Upada u oči prilična suzdržanost Teherana na ovaj napad Pakistana na iranski Saravan. Zapravo i u trenutku raketiranja Irana na područje Pakistan su se u Davosu još sastali ministri vanjskih poslova obiju zemalja, a iranski ministar Husein Amirabdolahian je izjavio kako "poštuje suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Pakistana".

No isto tako i opravdava taj napad na područje susjedne države tako da je i vršitelj dužnosti predsjednika vlade Pakistana Anwar ul hak Kakar prijevremeno napustio Davos, povučen je veleposlanik Pakistana iz Irana, a iranskom veleposlaniku koji se ovog tjedna nalazio u domovini je uskraćen povratak u Pakistan. Islamabad i dalje prijeti kako će na "svaku nepodopštinu" Irana odgovoriti "energičnim mjerama".

Ovog četvrtka se oglasio i iranski ministar unutarnjih poslova. Nije htio komentirati da je, kako su javili iranski državni mediji, u napadu pakistanskih raketa i bespilotnih letjelica na područje Irana poginulo devet osoba, nego tek govori o "eksplozijama" u toj graničnoj pokrajini. Tek taj izbor riječi je rasrdio stanovnike Balučistana. Aktivist Kalil Balouh piše na socijalnoj mreži: "Šteta koju su uzrokovale pakistanske rakete u napadu na Saravan Balučistan je golema. Razorene su kuće, prizori su dramatični. A on na državnoj televiziji drsko tvrdi kako u tom napadu nije poginuo niti jedan Iranac!"

Jer kod žrtava lako može biti riječ o izbjeglicama koje tamo dolaze još od početka sukoba u toj regiji, prije svega iz Afganistana i koji tamo žive već u trećem naraštaju. A kako se čini, to onda Teheranu nije vrijedno sukoba s Pakistanom, usprkos zgražanju Iranaca. No isto tako to teško može poslužiti vladi u Teheranu kao dokaz da je ta zemlja doista regionalna velesila.