Sedam milijuna Palestinaca na Bliskom istoku žive uglavnom u Pojasu Gaze, na okupiranoj Zapadnoj obali, u Izraelu, ali i u Jordanu, Libanonu, Siriji, Egiptu i drugdje. „Niti te zemlje Bliskog istoka, niti zemlje u Europi nemaju precizne brojke", kaže Kelly Petillo, koja u Europskom vijeću za vanjsku politiku odnose istražuje Bliski istok.

Agencija UN-a koja pruža pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) navodi da pomaže 5,9 milijuna Palestinaca u 58 divovskih izbjegličkih kampova u Jordanu, Siriji, Pojasu Gaze, Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu. Ali, niti UNRWA radi u svakoj zemlji, niti se svi Palestinci vode kao izbeglice.

Za vrijeme Nakbe, progona Palestinaca iz tadašnje oblasti Palestine pod britanskim nadzorom (1948), oko 700.000 ljudi je izgnano iz domova. Oni koji su još živi i njihovi potomci danas često zvanično nemaju nijti edno državljanstvo i zahtijevaju pravo da se vrate tamo gdje su živjeli.

„Zahtijev za pravom na povratak je središnja točka palestinskog identiteta", kaže Peter Lintl, suradnik Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. Pravo na povratak je utemeljeno i u rezoluciji UN 3236 iz 1974. godine i Ženevskoj konvenciji. Ali, kako kaže Petilo, povratak više nije igrao veliku ulogu u mirovnim pregovorima 1994. u Oslu niti se spominje u rezolucijama Vijeća sigurnosti koje se bave sukobom Izraela i Palestinaca.

Palestinci u Libanonu

Prema procjenama UNRWA od ovog ljeta, u Libanonu ima oko četvrt milijuna Palestinaca. „Druge procjene govore o skoro pola milijuna njih", kaže Petilo, podsjećajući da Libaonn nije imao popis stanovništva gotovo čitavo stoljeće.

„To je zbog bojazni da bi popis mogao pokazati drukčije demografske podatke od onih na kojima je utemeljena politika u Libanonu", kaže ona. Naime, u toj se zemlji se vlast dijeli po konfesijama, tako što premijer mora biti sunit, predsednik kršćan, a prvi čovjek parlamenta šiit.

„Rekla bih da je Libanon najviše neprijateljska zemlja za Palestince i, zapravo, za sve izbjeglice koje su tamo", smatra Petilo. Prema UNRWA, četiri od pet Palestinaca u Libanonu žive ispod granice siromaštva. Desetljećima su sustavno diskriminirani pri zapošljavanju, a ne mogu ni posjedovati nekretnine.

Palestinci u Jordanu

Ova kraljevina je jedina arapska zemlja koja je dala državljanstvo Palestincima prognanim tijekom Nakbe. „Više od polovice jordanske populacije ima palestinsko porijeklo. Kraljica Rania ima palestinske korijene. Pitanje palestinske države u Jordanu ima veliku podršku stanovništva i vlasti", kaže Petilo. Oko 2,3 milijuna Palestinaca su u Jordanu registrirani kao izbjeglice.

Ipak, kralj Abdullah II rekao je da Jordan neće primati izbjeglice iz ovog sadašnjeg rata koji je započeo napadima islamističkog militantnog Hamasa, koji EU, SAD i druge zemlje smatraju terorističkom organizacijom.

Palestinci u Egiptu

„Stanje Palestinaca u Egiptu je najneizvjesnije", kaže Petilo za DW. „Oni žive u zakonski nedefiniranom statusu." U Egiptu naime ne deluje UNRWA. Procjenjuje se da 70.000 do 134.000 Palestinaca živi u toj zemlji.

Egipat kontrolira jedini granični prelaz iz Pojasa Gaze koji nije pod kontrolom Izraela. Međutim, i ta granica je većim dijelom bila zatvorena tijekom dugogodišnje izraelske blokade Gaze. Predsjednik Abdel Fattah el-Sissi više puta je rekao da granični prijelaz Rafah neće postati vrata za bijeg Palestinaca iz Gaze.

Palestinci u Siriji

UNRWA vodi devet zvaničnih i tri nezvanična izbjeglička kampa za Palestince u Siriji. Tamo je oko 438.000 ljudi.

Građanski rat u Siriji je u posljednjih dvanaest godina dodatno narušio njihov položaj. Infrastruktura je velikim dijelom ili oštećena, ili uništena. Prije dvije godine su UN priopćili da 82 posto ljudi kojima financijski pomažu u Siriji zapravo živi ispod granice apsolutnog siromaštva.

Palestinci u Izraelu, Gazi i na Zapadnoj obali

Prema palestinskom Središnjem uredu za statistiku, preko 150.000 Palestinaca je i nakon Nakbe ostalo na teritoriji koja je proglašena za državu Izrael 1948. godine. Do 2020. njihov broj je porastao na 1,5 milijuna, od kojih 17 posto ima izraelsko državljanstvo, kažu zvanični izraelski podatci.

Ti Palestinci se često nazivaju „izraelskim Arapima" ili „arapskim građanima Izraela", kaže Amjad Iraqi, urednik izraelskog časopisa „+972 Magazine" koji je i sam Palestinac.

„Duga je povijest upotrebe sintagme 'izraelski Arapin' kako bi se negirao palestinski identitet", kaže Iraqi za DW. Pa ipak, dodaje on, Palestinci s državljanstvom Izraela su „zakonski privilegirani" u odnosu na preko pet milijuna Palestinaca iz Pojasa Gaze i sa Zapadne obale. Iako, dodaje Iraqi, čak i s izraelskim državljanstvom Palestinac ostaje „građanin drugog reda" u odnosu na Židove.

„Ekonomska i društveno-politička integracija je veća, ali politički konflikti između židovskih i arapskih Izraelacasve su veći, srazmjerno jačanju izraelske radikalne desnice", kaže Peter Lintl za DW.

On dodaje da je zanimljivo primjetiti da su se, poslije Hamasovih terorističkih napada 7. listopada, u cijelom arapskom svijetu upravo Palestinci u Izraelu najjasnije distancirali od tih napada.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu