Hrvatska metropola ostala je noćas bez Trga maršala Tita koji će se ubuduće nazivati Trgom Republike Hrvatske. Pobjeda je to radikalno desnog Zlatka Hasanbegovića, bivšeg ministra kulture koji je za kratkog mandata kulturu i medije pokušao disciplinirati u skladu sa svojim svjetonazorima, ali i njegove političke partnerice Brune Esih, političke zvijezde u usponu od koje se očekuje da postane hrvatska Marine Le Pen.

Rezultat je to trgovine u kojoj je gradonačelnik Milan Bandić dobio većinu u gradskoj Skupštini, a Esih i Hasanbegović u metropoli dobivaju laboratorij za razvoj svog političkog programa koji za sada, osim ideologije, nije ponudio nikakve konkretne razvojne obrise.

Na redu su drugi gradovi?

„To je važno nacionalno pitanje i nadam se da će i drugi gradovi postupiti ovako kako će se vjerujem i ovdje dogoditi. Mi smo u 21. stoljeću, građane ne bi trebala zabrinjavati ova inicijativa", izjavila je gradska zastupnica Esih prije rasprave koja je potrajala dugo iza ponoći, a okončala se izglasavanjem u kojoj su joj podršku dali i HDZ-ovi vijećnici. Stranka je to koja je člana Predsjedništva Hasanbegovića izbacila iz članstva, dok je Esih uvela u Sabor, nakon čega joj je i ona okrenula leđa.

„Ova odluka koju trebamo usvojiti malena je i zakašnjela zadovoljština svim žrtvama ratnog i poratnog jugoslavenskog komunističkoga titoističkog terora. Ova odluka je skupštinski epilog četvrtstoljetnoga građanskog napora. Hvala svima koji su tome doprinosili, od 1990. do danas”, nadahnuto je noćas govorio Hasanbegović. No ni suprotna strana nije šutjela noćas.

„Apsolutno podržavam Hasanbegovićevu inicijativu da se ploče s Trga maršala Tita pohrane u muzeju. Tako nećemo morati raditi nove kad Titovu trgu već nakon idućih izbora vratimo ime“, poručio je istovremeno bivši predsjednik Ivo Josipović koji dodaje: „Ja se možda neću vratiti, posebno ne u Skupštinu Grada. Ali, Tito će se sigurno vratiti na Trg.“

Zatvaranje očiju pred zlom

I upravo to je Hrvatska danas u kojoj građani ne mogu mirno i bez strasti govoriti o događajima koji su se dogodili neposredno nakon Drugog svjetskog rata. „Crveni“ ne mogu prihvatiti činjenicu da je Tito odgovoran za sustavni zločin odmazde u kojima su deseci tisuća ubijenih protivnika i njihovih obitelji završili nakon rata, bez suđenja, u grobnicama diljem Slovenije. Paradoksalno, isti će se tabor zauzeti za istragu svih ratnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata i kažnjavanje krivaca. Pa će i u neukusnim raspravama na društvenim mrežama dodati kako je slovenske jame trebalo „malo bolje popuniti pa se danas ne bi događali brojni hasanbegovići“. Isti će zanemariti i verbalni delikt, a i politička robijanja za vrijeme Titove vladavine, no istovremeno će se zgražati nad prekršajnom prijavom za vrijeđanje ili prijetnju premijeru Plenkoviću.

S druge strane, „crni“ će se oduprijeti bilo kakvoj istrazi recentnih zločina, smatrajući da se radi o napadu na samu državu, ali će inzistirati na zločinačkom karakteru antifašističke borbe koju je na ovim prostorima predvodio komunist Tito. Za njih je NDH tek težnja za hrvatskom državom, propali projekt kojem je „napakiran" teret koncentracijskih logora i surovih progona. Zanijekat će Titu i da je modernizirao Jugoslaviju tijekom svojeg doživotnog predsjedništva, da je uživao određeni ugled u svijetu, no podsjetit će da je državom upravljao kroz surovi aparat tajnih službi koje se nisu libile ubijati ni na teritoriju drugih država.

Za jedne diktator, ali šarmantni, gotovo očinska figura iz njihovog djetinjstva koja je našla mjesto čak i u dječjoj zakletvi: „Ako te prevarim, druga Tita ne volim!" Za druge isključivo potiratelj ljudskih prava i diktator koji je Hrvatsku gurnuo u prisilni savez s bivšim jugoslavenskim republikama.

Ploča na ploču

Radikalna desnica jača i izgleda da je premijer Plenković sklon sklapati kompromise s njom, dok ljevica vene u tolikoj mjeri da je svako kritičko pisanje o njoj već postalo udaranje mrtvog konja. Jer upravo je zadnji prosvjed protiv promjene imena Titova trga pokazao da mahanje sovjetskim zastavama i zastavom Socijalističke republike Hrvatske neće privući građane koji cijene antifašističke vrijednosti i Titov doprinos borbi protiv fašizma, no žele živjeti u modernoj i demokratskoj Hrvatskoj. Posljedično, čak će i intelektualniji građani, opasno zaključiti – svi su isti, zanemarujući pri tom trenutne odnose moći u društvu.

„Ova priča je zauvijek završena“, poručio je noćas samouvjereno Zlatko Hasanbegović, ikona desnice koji je javnosti postao poznat kroz izjavu da je antifašizam floskula. No vrlo je izvjesno da je priča, 72 godine nakon što je pobijedila fašiste, za Hrvatsku tek počela. Iako će znatan dio građana, nesvjestan važnosti obračuna s vlastitom prošlošću, reći da država ima i važnijih problema.

Jedna je ploča pala, no još ih je nekoliko s Titovim imenom u Hrvatskoj, sasvim dovoljno za neke buduće političke projekte. Pozornost javnosti se sada okreće prema pločama podignutim u spomen na stradale branitelje iz redova HOS-a na kojima se nalazi ustaški pozdrav „Za dom spremni“. O njima se, tvrdi premijer Plenković, već tjednima vode pregovori s onima koji su ih postavili kako bi se našlo rješenje koje će zadovoljiti sve strane.