Za jednu zemlju Arapskog poluotoka odakle je i potekao islam, papa Franjo će u Ujedinjenim Arapskim Emiratima zateći zapravo iznenađujuće velik broj kršćana. Po nekim procjenama, tamo živi oko 800.000 kršćana, to je 9% stanovništva tih emirata.

Golema većina nije i rođena u toj zemlji, nego su došli iz raznih zemalja južne i jugoistočne Azije kako bi tamo nešto zaradili. To je gotovo polovica od oko dva milijuna kršćana koji su „gastarbajteri" u državama Arapskog poluotoka.

Zapravo se malo zna o tim vjernicima i papa Franjo baš zato svojom posjetom želi pokazati šarolikost i raznolikost života u Emiratima, objašnjava nam Ulrich Pöner koji je zadužen za pitanja Crkve u svijetu u njemačkoj Biskupskoj konferenciji. Istovremeno, papa želi ohrabriti kršćane u čitavoj regiji: „Jer kršćanima na čitavom Bliskom istoku prijeti izumiranje. Moguće je da se u nekim dijelovima te regije moramo bojati za opstanak kršćanskih zajednica koje tamo postoje već skoro 2000 godina", kaže nam Pöner. Zato ih papa želi ohrabriti na ostanak, ali i pomoći im stvoriti prostor gdje bi i njihova vjera mogla opstati.

Otvaranje prema došljacima

Kada je konkretno riječ o Ujedinjenim Arapskim Emiratima, to je jedna od rijetkih zemalja regije gdje kršćanima nije ugrožen opstanak. Štoviše, tamošnje zajednice kršćana uživaju relativne slobode kakve su nezamislive u mnogim drugim zemljama regije. Tamo žive kršćanske zajednice Kopta, ali i katolici, baptisti i anglikanci koji su pretežito počeli dolaziti tek u šezdesetima kad je tamo počela eksploatacija nafte.

Tadašnji emir ne samo da je dopustio američkim inženjerima i naftnim stručnjacima da slijede svoju vjeru, nego je još 1965. i osobno sudjelovao na svečanosti otvaranja prve crkve sv. Josipa koja je tamo sagrađena. Nakon toga je sagrađeno još čitav niz crkava.

Mada muslimanska zemlja, gotovo 90% stanovnika Emirata su došljaci. Oni tek rijetko imaju i državljanstvo, tako da su „domaći" zapravo tek sićušna manjina stanovništva. Ali već i kada je riječ o vjeri, veliko je pitanje kako se onda postaviti prema tim strancima. „Na tu činjenicu se mora reagirati. Ili će se prema tome postaviti potpuno represivno kao što to čini Saudijska Arabija. Ili se mogu otvoriti kao što je to slučaj u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. To je zapravo klasična reakcija koja je propisana i muslimanskom tradicijom", objašnjava Ulrich Pöner.

Na tu se tradiciju poziva i šeik Muhamed bin Rašid al Maktoum, premijer Emirata i vladar Dubaia: „Tolerancija je ključna riječ naših predaka i osnivača", rekao je u lipnju 2016. kada su Emirati objavili svoj program vjerske tolerancije.

Paul Hinder, pomoćni biskup Apostolskog vikarijata Južna Arabija objašnjava kako su po svjetonazoru islam i kršćanstvo zapravo veoma bliski: „Postoji duboko razumijevanje između naših vjera, kršćanstva i islama, kako se mora štititi ljudski život i podržati obitelj. Istovremeno smo suglasni kako se mora savladati siromaštvo i kako su naši glavni problemi pravda i očuvanje mira", pisao je Hinder u listu „The National".

Granice slobode

Doduše i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ta vjerska tolerancija ima svojih granica. Zabranjen je misionarski rad i obraćanje na kršćanstvo, a tko to ignorira, prema upozorenjima američkog ministarstva vanjskih poslova zbog toga neće biti kažnjen, ali mora računati s tim da mu neće biti produžena dozvola boravka. Isto tako, s ulice ne smiju biti vidljivi simboli kršćanstva kao što je križ. Jer za muslimane je još uvijek težak prekršaj prihvatiti drugu vjeru, a nije dozvoljen niti brak muslimana s nekim druge vjere.

Ulrich Pöner objašnjava kako su crkve u Emiratima za mnoge vjernike neka vrsta utočišta: „Pred njima uvijek stoje snage sigurnosti, ali njihova zadaća jest paziti da u crkvu ne dođu domaći stanovnici ili muslimani koji bi tamo prihvatili kršćanstvo. Ali unutar prostora crkve se kršćani mogu osjećati veoma slobodno. Mogu držati mise, mogu se angažirati i socijalno i u dobrotvornom radu, mogu i podučavati – pod pretpostavkom da se sve to odvija unutar zajednice."

Može li se onda govoriti o vjerskoj slobodi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima? To bi možda bilo previše reći, smatra Ulrich Pöner: „Tu se ne radi o slobodi kakvu si mi možemo zamisliti u smislu da vjernik bilo koje vjere može djelovati u čitavom društvu." Od toga su i Emirati još daleko. Ali ipak, kršćani tamo uživaju određena prava: „Imaju prostor u kojem mogu živjeti po vlastitoj vjeri. A to nipošto nije ništa."