Najprije je predsjednik Frank-Walter Steimeier proteklog tjedna razgovarao s turskim predsjednikom Redžepom Tayyipom Erdoganom, a onda je i kancelarka Angela Merkel pozvala Ankaru. O čemu god da se pričalo, to je iznenađujuća vijest. Jer kada bismo trenutne odnose Njemačke i Turske nazvali ledenim dobom, to bi još bile blage riječi. Zato je svaki razgovor dobrodošao.

Sada se ipak razgovara o velikoj koaliciji

Ali problem je u tome što Erdogan zna da je moć Angele Merkelu ovom trenutku ograničena. Kancelarka je proteklog četvrtka dva sata sjedila sa šefovima SPD-a i CSU-a, Martinom Schulzom i Horstom Seehoferom, kod predsjednika Steinmeiera u dvorcu Bellevue. Njemački predsjednik, naime, želi spriječiti nove izbore i natjerati demokršćane i socijaldemokrate da ponovno formiraju veliku koaliciju.

Sada će vjerojatno do toga i doći. SPD je spreman razgovarati o tome iako je spominjao da bi tolerirao i manjinsku vladu. Sada bi, međutim, formiranje vlade moglo potrajati. Možda do ožujka. Konačno, SPD je još prije nekoliko tjedana bio odlučan u stavu da neće ponovno u veliku koaliciju nego da će ostati u oporbi.

Erdogan, Trump, Macron

Merkel je s Erdoganom vjerojatno razgovarala o izbjeglicama. Nadamo se i o Nijemcima koji su zatočeni u Turskoj. To su samo dva od mnogih problema između ove dvije zemlje. A u Francuskoj predsjednik Emmanuel Macron čeka da se Njemačka izjasni o njegovim prijedlozima za eurozonu i EU kao cjelinu. Za to vrijeme SAD vrši brutalan pritisak na saveznike (može li se to još tako nazvati?) da, ako ustreba, prekinu i diplomatske odnose sa Sjevernom Korejom. Njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel se snašao tako što je najavio da će Berlin iz njemačkog veleposlanstva u Pjongjangu povući neke službenike. Za prvu pomoć dobro rješenje, ali ne baš i odraz nekog čvrstog stava.

Poverenje je poljuljano

I sve se to događa u vrijeme kada dvije velike stranke u Berlinu moraju pronaći zajednički jezik. Postoji i vrlo veliki problem s povjerenjem. Okamenjenog lica, a zapravo pucajući od bijesa, Martin Schulz je u petak demantirao da je već spreman za pregovore o koaliciji. A CDU je optužio da je preko medija proširio tu "lažnu vijest". Dvije stranke nisu baš u najvećoj slozi.

Izrazito teško će im biti i sadržajno se usuglasiti, ako i kada jednom osobne rane budu zacijelile. Primjer Macrona: SPD jasno stavlja do znanja da nema ništa protiv jačanja državnih investicija, a možda ni protiv zajedničke financijske politike u eurozoni, ali - Merkel je vrlo skeptična. I te bi diskusije mogle duže potrajati. A o unutarnjopolitičkim nesuglasicama, na primjer, oko zdravstvene politike da i ne govorimo.

Steinmeier je u pravu

Sve je jasnije da je njemački predsjednik bio u pravu kada se usprotivio novim izborima i zatražio da se dvije stranke po svaku cijenu slože oko velike koalicije. U Berlinu će se vladati, ali s pola snage. U ministarstvima i kancelarskom uredu mnogi službenici ne znaju kako dalje, što smanjuje njihov elan. A autokrati i egomani s obje strane Atlantika će s jednom v.d. kancelarkom razgovarati drukčije nego s jednom koju je izabrao Bundestag. Njemačka ne može čekati novu vladu do proljeća. Svaki dan je važan.