Delta vrtoglavom brzinom juri za lovokradicom koji pokušava pobjeći. Belgijska ovčarka ga u tren oka sustiže, ugriza ga za ruku i ne pušta - što god da bjegunac pokušava učiniti. Tek kad joj gazda kaže, pušta ga i poslušno sjeda na travu.

Delta je još mlada i ovo je bila samo vježba. "Lovokradica" je za sada tek drugi čuvar nacionalnog parka Kruger u Južnoafričkoj Republici. Njegova vatirana jakna koja ga štiti od ugriza pasa je već u jadnom stanju od brojnih ugriza čitavih naraštaja četveronožaca koji sada pomažu čuvarima u borbi protiv lovokradica.

U nacionalnom parku Kruger je trenutno u akciji više od pedeset takvih pasa čuvara i time je to zapravo najveći čopor pasa čuvara u borbi protiv lovokradica na čitavom svijetu. Mogu nanjušiti svašta; oružje, ubijene životinje koje se još treba odvesti iz parka i naravno tragove lovokradica. Johan de Beer je zapovjednik tog čopora i ponosan je na njihove uspjehe: "Prošle godine smo imali više od 200 uhićenja, a u 168 slučajeva je to bila zasluga naših pasa. Bez njih ne bismo mogli raditi naš posao."

Nesretni rog nosoroga

A posao je golem - baš kao i taj nacionalni park: prostire se na gotovo 20 tisuća četvornih kilometara, dakle tek je nešto manji od čitave Slovenije. Uvijek iznova dolaze lovokradice i prije svega su im cilj nosorozi.

Na stotine tih životinja gine u tom parku svake godine, makar lovokradice žele samo njihov rog. Na Dalekom istoku, u Kini, Vijetnamu i Tajlandu se on smatra gotovo čarobnim sredstvom, a čak i u doba vijagre se tamo misli da će upravo rog tih jadnih životinja nešto pomoći bijedi koja se nalazi u hlačama tamošnjih muškaraca. Ali to znači i da će lovokradice za rog nosoroga sigurno dobiti prilično velike iznose.

Zato je i borba protiv lovokradica gotovo vojni pothvat: parkom patrolira više od 500 čuvara, a pomaže im i policija i vojska. Raspolažu i s četiri helikoptera i dva aviona, a sve informacije dolaze u MAJOC, svojevrsni glavni stožer čuvara parka odakle se onda i šalju čuvari na sumnjiva mjesta.

Makar su psi još uvijek najučinkovitiji, čuvari eksperimentiraju sa svim mogućim napravama visoke tehnologije. Od početka godine je tu i Meerkat, radarski sustav koji je dobio nadimak po pustinjskoj vrsti mungosa i koji može otkriti svaki pokret na golemom području oko sebe. Mark McGill je jedan od onih koji je radio na tom radarskom sustavu koji pomalo naliči malenom satelitu.

Radar vidi svakoga

Čuvari parka su eksperimentirali i s letjelicama na daljinsko upravljanje, ali kako nam kaže McGill, letjelice su se pokazale kao potpuno beskorisne: "Letjelice su slale slike stotine kilometara parka, ali njima nismo mogli otkriti jednog jedinog lovokradicu, niti ga uhititi. Ništa nisu donijele."

Radarski sustav je mnogo korisniji: čuvari na njemu mogu vidjeti svakoga tko se kreće i onda zaključiti tko bi mogao biti sumnjiv. McGill tvrdi kako je tim radarom od početka godine već spašeno dvadesetak nosoroga, a ubrzo bi trebali biti postavljeni novi uređaji kako bi se pokrio još veći prostor parka. "Sretan sam kako sistem funkcionira. Time smo konačno jedan korak ispred lovokradica, umjesto da stalno trčimo za njima."

Zapravo i lovokradice u pravilu imaju jedno čarobno oružje - u punom smislu - koje očito ozbiljno shvaćaju i čuvari i lovokradice i tamošnje stanovništvo. Jer svi uhićeni u pravilu nose sa sobom dvije stvari: oružje i muti. To je "medicina" tamošnjih afričkih plemena bez koje niti jedan lovac ne kreće u lov, objašnjava Silvester Hlati iz Udruge tradicionalnih ljekarnika Južnoafričke Republike: "Žalosno je da neki od naših sangoma, tradicionalnih ljekarnika i lovokradicama prodaju muti. Muti čini da lavovi padnu u san, a nosorog neće napasti onoga tko nosi muti."

Čarobno oružje lovokradica

Ukratko, čvrsto se vjeruje kako baš takva amajlija željenu životinju praktično samu dovodi pred puščanu cijev lovca i njega čuva od svake opasnosti. Silvester je visoko u hijerarhiji sangoma, sluša se njegovo mišljenje i zato se i on upustio u borbu protiv lovokradica: "Objasnili smo našim tradicionalnim ljekarnicima da ne surađuju s lovokradicama. Ako on dođe i želi kupiti muti, neka onda potajice pozovu policiju. Oni će onda uhititi lovokradicu. To je najbolje što mogu učiniti."

Zbog amajlije ili zbog nekog drugog razloga, čuvari i prečesto dolaze prekasno. 2016. je utvrđeno da je u nacionalnom parku ubijeno 662 nosoroga, neke od ubijenih životinja su bile i ženke s mladunčadi. Čuvari su se onda morali pobrinuti barem za te siročiće, a u posebnom dijelu parka ih je trentuno 48. Veterinar Markus Hofmeyr nam kaže kako je sreća da su nosorozi, naravno samo među sobom, prilično društvene životinje i druga majka će brzo prihvatiti i takve male nesretnike.

Sve u svemu, nacionalni park Kruger poteže baš sve konce kako bi stali na kraj ubijanju životinja koje tamo obitavaju: od pasa, radara i helikoptera pa do vračeva i dva posebna državna odvjetnika. Jer u parku je čak i jedna sudnica za takve slučajeve, a lovokradica zbog svog nedjela može i na 20 godina u zatvor.