Muna Muhamad se sjeća svakog detalja. Na smrad svoje ćelije. Bolova. I svog mučitelja. "Navukao mi je preko glave jednu crnu plastičnu vrećicu i onda me objesio o strop naglavačke." Ono što je doživjela ovu 30-godišnjakinju proganja do danas. "Ostavit ću te da visiš tako dugo, rekao je, dok sve tvoje loše misle ne ispadnu u ovu vrećicu."

Muna je u Siriji bila nastavnica glazbe. 2012. je uhićena jer je sudjelovala u prosvjedima protiv predsjednika Asada u Deiru ez-Zoru. Ubrzo je puštena na slobodu da bi opet bila uhićena i odvedena u Damask. U zloglasni Odjel 2015 vojne tajne službe među zatvorenicima poznat kao "Pakleni trakt", jer su mučenja tamo sastavni dio svakodnevice.

"Jednoga dana je došao i rekao: 'Imam poklon za tebe - pokazat ću ti ga'. Bio je to elektrošoker. Pitao me: 'Muna, gdje ti je srce?' Ja sam mu pokazala i on  je prislonio šoker točno na to mjesto i uključio ga."

Mjesecima je Muna Muhamad bila zatvorena u samici ili ćelijama s drugim zatvorenicama "Paklenog trakta". "Jednom su ispitivali jednu 16-godišnjakinju. Čula sam kako je vrištala. Tako je jako vrištala da sam mislila da će je ubiti." Muna tvrdi da mnoge žene i seksualno zlostavljaju. "I meni su prijetili da će me silovati, ako ne priznam."

Higijenske uvjete Muna opisuje kao "katastrofalne". Zatvorenice često nemaju pristup wc-u i tuševima. I djecu, kaže, drže zatočenu u takvim uvjetima. "Sjećam se jedne žene i njezine kćeri. Njihova ćelija je bila jako mala i mračna. Djevojčica je čitavo vrijeme plakala i virila ispod vrata kako bi vidjela malo svjetla."

Muna je zahvaljujući jednom dekretu o amnestiji puštena na slobodu i 2016. je uspjela pobjeći u Tursku. Danas živi u Gaziantepu. Taj grad je postao utočište za pola milijuna Sirijaca. Nitko ne zna točno koliko žena trenutno sjedi u sirijskim zatvorima. "Više od 7.000", tvrdi Fadel Abdul Ghani, šef jedne nevladine organizacije koja dokumentira zločine u ratu u Siriji. Nasilje nad ženama se pojavljuje u njegovim statistikama kada je u pitanju većina naoružanih grupa koje u njemu sudjeluju - ali najčešće kod vladinih jedinica. Ghani tvrdi da su za njih žene ciljane žrtve: "Žene su od početka ustanka protiv Asada igrale važnu ulogu. Za Asadov režim su mučenja i seksualna zlostavljanja žena ratna strategija."

"Sustavna mučenja i zlostavljanja"

Organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International u svom izvještaju od 2017. piše da je u zatvorima sirijskih tajnih službi i vlasti od 2011. godine umrlo više od 17.000 ljudi od posljedica mučenja, zlostavljanja i katastrofalnih uvjeta. U zloglasnom vojnom zatvoru Saydnayi sjeverno od Damaska je, navodi se, likvidirano do 13.000 osoba. "Amnesty ove sustavne i raširene udare na civile vidi kao zločin protiv čovječnosti", konstatira ova organizacija. Sirijski predsjednik Asad je odbacio ove optužbe koje se temelje na svjedočanstvima bivših zatvorenika kao "fake news". "Danas se sve može lažirati", rekao je Asad kako prenose mediji.

Muna Muhamad pak želi da cijeli svijet sazna što se događa u sirijskim zatvorima. I ponižavanje je, kaže, dio sustavnog mučenja. "Jednom su pitali jednog muškarca što je po zanimanju. On im je odgovorio da je liječnik. Na to mu je čuvar rekao: 'Sad skači na jednoj nozi i reci da si zec'", sjeća se Muna: "U početku je liječnik to izgovorio tiho pa su ga tukli. A onda smo čuli kako viče glasno: 'Ja sam zec, ja sam zec.'"

Muna Muhamad je svoju priču i zapisala. I skuplja svjedočanstva drugih žrtava. Osnovala je jednu grupu za pomoć i samopomoć pod imenom "Projekt ozdravljenje". "Neke žene ne žele govoriti o onome što su doživjele u zatvoru. Druge se slamaju i ne mogu prestati plakati", priča Muna: "Ja ih pokušavam uvjeriti da su jake. I da ono što im se dogodilo nije njihova krivnja. Kažem im: počnite novi život."

Munin novi život je u Turskoj. Ali nada se da će jednoga dana moći pomoći da njezini mučitelji u Siriji odgovaraju za ono što su činili.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.