Tu su! Ali ništa očito ne upućuje na njih. U stvarnoj borbi će biti smrtonosni. "Radio Controlled Improvised Devices" – takozvani IED. Bombe na daljinsko upravljanje takve snage da mogu uništiti i tenkove. Mine su u borbi protiv takozvane „Islamske države“ (IS) u međuvremenu postale jedan od najvećih izazova.

Polako i oprezno deset pešmerga boraca sa svojim njemačkim trenerom „češljaju“ blato na jednoj livadi ogromnog vojnog poligona Bundeswehra u bavarskom Hammelburgu. Pešmerge bi tako trebale naučiti „gledati“. Cilj je pronaći skrivene, prave eksplozivne naprave – koje su naravno deaktivirane tijekom tečaja. Antene bombi na daljinsko upravljanje često su skrivene u grmlju ili na vlatima trave. Naizgled neupadljivo nagomilane stijene označavaju mjesta na kojima bi u zrak trebalo dići vozila koja prolaze. Ovdje je sve nekako neupadljivo…

Radi se o posljednjoj od ukupno četiri obrazovne cjeline tijekom dvotjedne obuke. Najprije se vježbalo korištenje protutenkovskih raketa tipa „Milan“, nakon toga su na planu bile „sanitetske djelatnosti u borbi“ i „održavanje vozila i ručnog naoružanja“. Posljednja cjelina je „prepoznavanje borbenih sredstava i njihovo uklanjanje“. Odjednom trener staje i pešmerge, obučene u maskirne uniforme, upozorava na podmukli trag. Na jednom mjestu na livadi boja trave je tamnija od okolice. To je posljedica povišenog stupnja vlage između trave i rupe gdje je eksplozivna naprava s oko 20 kilograma TNT-a. Vrijedna opaska koju pešmerge pozorno upijaju. Kurdski prevoditelj ima pune ruke posla.

Pomoć za 10.000 boraca

Pešmerge treniraju borci Bundeswehra koji raspolažu bogatim iskustvom sakupljenim tijekom više inozemnih misija. Oni ne podučavaju početnike, već borce koje nije izabrao Bundeswehr. Njih su odabrali i u Njemačku poslali čelnici pešmergi. Glavni kriterij: pešmerge naučeno moraju prenijeti drugim borcima. „To je načelo grude snijega koja postaje sve veća. Pomoć za samopomoć, tako da i s malo vojnika koji su ovdje možemo ostvariti veliki učinak u djelovanju pešmergi“, kaže pukovnik Hans Sahm iz Bundeswehrovog obrazovnog centra u Hammelburgu. 30 pešmergi je u skupini koja će ovaj vikend okončati izobrazbu. Otprilike isti broj boraca je bio u prvom timu koji je u Njemačkoj bio već u listopadu 2014.

Čak i kasno navečer, satima nakon što su okončane vježbe, pukovnik Sahm sretne pešmerge koji još uvijek proučavaju svoje bilješke. Za one koji su došli u Njemačku to nije samo puka teorija. Radi se o životu i smrti u njihovoj domovini. „Oni su došli iz rata i opet se tamo vraćaju“. Pukovnik Sahm pešmerge ne doživljava ni kao bezglave kockare sa vlastitim životom niti kao pogrešno motivirane osvetnike, već kao „disciplinirane, okrenute cilju i pragmatične“.

Tijekom treninga s protutenkovskim raketama pešmerge pomaži Bundeswehru u držanju troškova u granicama. Problem je da se treba naviknuti na ciljanje s uređajima tipa „Milan“. Prva oznaka na ciljniku tog oružja se mora namjestiti preko cilja, a druga oznaka se mora dovesti do cilja u pokretu kako bi se ispravno navela raketa koja će biti ispaljena. Potrebno je dakle puno vježbe makar samo jedna jedina bojeva glava košta oko 8.000 eura. Najprije se dakle vježba ciljanje bez pravih raketa nego sa školskom municijom i ukupno se na koncu potroši samo 36 komada vrijedne municije.

Oružje se čuva kao zjenicu oka…

Pukovnik Sahm s puno priznanja priča o „izraženom zajedništvu i osobitoj unutarnjoj slozi pešmergi“. Sahm vjeruje u uspjeh programa izobrazbe i s pogledom na povijesti i kulturu pešmergi. Njemački časnik doduše otvoreno nastupa pred novinarima, ali se inače drži u pozadini. Nije on čovjek velikih riječi. Pažljivo se odnosi na sve detalje obuke, već i iz sigurnosnih razloga. Podjednako povučen je i prisutni zapovjednik pešmergi. Ne želi otkriti svoje ime i predstavlja se samo svojim činom kapetana. Kao i drugi njegovi kurdski suborci i on se u javnosti pojavljuje samo maskiran. Strah od progona ili osvetničkih akcija protiv njihovih obitelji je velik kod pešmergi. Čak ni u Njemačkoj se ne osjećaju doista sigurnima. Stoga se stalno mijenja mjesto na kojima se održavaju vježbe i lokacije na kojima su smješteni.

Zabrinutost koja se čuje u Njemačkoj kako bi oružje koje se isporučilo pešmergama moglo završiti i u nečijim drugim rukama, kapetan pešmergi energično odbacuje i jamči: „Mi ćemo se založiti i žrtvovati za to, jer je to jedino čime se možemo boriti protiv IS-a“. Pešmerge su jako zahvalne Njemačkoj zbog te pomoći. Kad priča o nastavi, kapetan napominje kako je ona prožeta velikim poštovanjem i međusobnim povjerenjem. Ne želi reći koji dio izobrazbe će biti od najveće pomoći u budućim borbama. Njegove riječi pak sve govore: „Naučili smo puno!“