“Ako se nekoga osumnjiči za pedofiliju, što samo po sebi nije kazneno djelo, on mora računati s time da će ga se potisnuti na rub društva. Vjerojatne su i gospodarske posljedice, recimo da izgubi posao”, kaže dr. Jorge Ponseti iz Odjela za seksualnu medicinu Sveučilišne klinike Schleswig-Holstein u Kielu. Taj Odjel sudjeluje u preventivnoj mreži nazvanoj “Nemoj postati počinitelj” koja besplatno terapira osobe s pedofilnim sklonostima. Te osobe se za terapije mogu prijaviti anonimno, priča dr. Ponseti i objašnjava: “Anonimnost je vrlo važna jer su mnogi koji traže pomoć jako uplašeni.”

Preventivna mreža nudi psihoterapije, a ukoliko one ne daju rezultata, pacijentima se propisuju lijekovi kojima se njihov seksualni nagon smanjuje ili čak potpuno potiskuje. Na terapije dolaze muškarci svih starosnih dobi i iz svih društvenih slojeva.

Pedofili su obično muškarci

Većina pedofila svoju sklonost otkriva tek u pubertetu, kada se razvija seksualni nagon. Prije puberteta to ne upada u oči jer su prve simpatije u ranijoj dobi obično podjednako stare. Tako je i u pubertetu, no pedofile i u adolescentskoj dobi i dalje seksualno privlače puno mlađa djeca. I tek tada počinju shvaćati što se s njima događa.

O pedofilima se uvijek govori u muškom rodu. Dr. Ponseti potvrđuje da je riječ o uglavnom muškom fenomenu. On kaže da u 15 godina, koliko se bavi ovom problematikom, još nikada nije upoznao pedofilnu ženu. Prema njegovim procjenama, na 100 pedofilnih muškaraca dolazi tek jedna žena s takvim seksualnim sklonostima. Također procjenjuje da udio pedofila u ukupnom muškom stanovništvu odrasle dobi iznosi tek 0,7 posto – to je u Njemačkoj oko 250.000.

Broj kaznenih djela konstantan

„Pedofilni muškarci svoju sklonost nisu sami izabrali, to je kao prvo teška sudbina, jer ne mogu proživljavati svoju seksualnost“, upozorava njemački znanstvenik. On kaže da nije točno poznato koliko njih se i stvarno seksualno približi djeci. Pojedine studije su došle do zaključka da je to u svom životu učinila većina njih. „Mnogi ne mogu trajno i učinkovito kontrolirati svoj nagon i živjeti bez seksualnih kontakata. Ali i ako nisu postali počinitelji, ti su muškarci često depresivni“, objašnjava dr. Ponseti.

Kako bolje zaštititi djecu? Dr. Ponseti kaže da već postoje strogi zakoni kojima se kažnjava seksualna zlouporaba i zlostavljanje djece, ali ističe da je unatoč tome vrlo važno štititi djecu i naučiti ih da ne moraju činiti sve ono što odrasli od njih traže ukoliko im se to učini čudnim i neugodnim. Što se tiče učestalosti tih kaznenih djela, ovaj znanstvenik navodi: „U Njemačkoj se godišnje jedno do dvoje djece ubija iz seksualnih motiva, a oko stotinu njih iz raznih drugih motiva. Medijsko zanimanje je nadproporcionalno.“ On navodi da se broj pedofilnih kaznenih djela već godinama ne mijenja.

Dr. Ponseti svima koji kod sebe otkriju pedofilne sklonosti savjetuje da potraže profesionalnu pomoć: “Jer, vrlo je teško živjeti sa seksualnom sklonošću koju se ne smije prakticirati.”