Hrvatski kapetan Luka Modrić ne mora dugo razmišljati. Kad su ga nakon senzacionalnog uspjeha protiv Argentine od 3:0 i osiguranog prolaza u osminu finala Svjetskog prvenstva pitali što je bio presudni faktor za uspjeh, za njega nije bilo dvojbe - sloga na terenu. I u pravu je, ali to nije jedini razlog što je hrvatska momčad tako jaka. Evo ih nekoliko.

1. Sloga

Jako dobro se u sinoćnjih 90 minuta moglo vidjeti kako hrvatska momčad dobro funkcionira kao tim. Hrvati su u svakom trenutku djelovati strukturiranije od Argentinaca. Zajedno su napadali i branili se - uvijek s više igrača. To ih čini vrlo neugodnim protivnikom. U pravi timski duh spada i nesebičnost: a ona je bila simptomatična kod zadnjeg pogotka. Mateo Kovačić je nakon imao gol "na nozi", ali je loptu nesebično dodao još bolje pozicioniranom Rakitiću.

2. Nadmoćnost u dvobojima

I prije početka utakmice se očekivalo da će ogled Hrvata i Argentinaca koji su nakon prvog remija bili pod pritiskom biti oštar. Posebno na sredini terena nitko nije poklanjao protivniku ništa. U dvoboje se ulazilo žestoko, s puno prekršaja. Momčad Zlatka Dalića je zaradila četiri od ukupno sedam podijeljenih žutih kartona. Iz toga se može zaključiti - ovu ekipu ne može se zaustaviti oštrom igrom. Jer i oni znaju na nju odgovoriti istom mjerom.

3. Taktička disciplina

Argentinskom napadu općenito i Lionelu Messiju posebno nije bilo lako. Prostor djelovanja argentinske zvijezde je bio toliko sužen da je Messi stalno morao izmicati na krilo. On na kraju u ovoj utakmici nije bio nikakav čimbenik. Driblinge i kontre Hrvati gotovo uoopće nisu propuštali. Argentince su držali pod presingom kao u udžbeniku i nisu ih puštali da izgrade igru.

4. Jaki vezni red

Real Madrid i FC Barcelona - u španjolskoj ligi su ljuti protivnici, u hrvatskoj reprezentaciji Luka Modrić i Ivan Rakitić izvrsno harmoniraju. Obojica su igrači svjetske klase i to pokazuju i na ovom prvenstvu. Na sredini terena osvajaju lopte, vješto ih dijele dalje, a pritom uvijek i sami mogu zabiti gol. Hrvatski kapetan je jednom fintom izigrao argentinsku obranu i zabio prekrasan gol u 80. minuti (2:0) prije nego što je Rakitić stavio točku na i.

5. Raznovrsni napad

I kao da ovo sve nije dovoljno opasno za protivnike, Hrvati još onda imaju i dva potpuno različita napadača - Marija Mandžukića i Antu Rebića. Jednome leže visoke lopte, drugi je brzi "kontraš".

S ovim kvalitetama je hrvatskoj reprezentaciji po prvi put uspjelo proći u osminu finala jednog svjetskog prvenstva nakon 1998. A one daju naslutiti i da je pred "Vatrenima" dulji boravak u Rusiji.