U dosadašnjim mandatima kancelarke Angele Merkel sigurno nije bilo upečatljivije rečenice od „Wir schaffen das" – „Uspjet ćemo". Ona je trebala izraziti pouzdanje s obzirom na ogromnu zadaću. U samo nekoliko tjedana u Njemačku je stiglo na desetke tisuća ljudi, uglavnom preko Balkanske rute. Većina ih je stigla iz Sirije, a ostali iz Sjeverne Afrike, Iraka, Afganistana. Merkel je dopustila njihov ulazak u zemlju, premda su u stvari za njih bile nadležne druge članice EU-a. O pravu na azil trebalo se odlučivati tek kasnije.

Na kraju je u Njemačkoj zahtjev za dodjelu azila samo u 2015. godini podnijelo skoro milijun ljudi. Tadašnji savezni ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere (CDU) priznao je polovicom kolovoza ove godine u intervjuu javnom servisu ARD da su tada „postojali trenuci gubitka kontrole". Njegov nasljednik, tadašnji bavarski premijer Horst Seehofer (CSU), čak je jednom prilikom situaciju iz 2015. nazvao „vladavinom bezakonja".

Iz današnje perspektive politički konkurenti o tim događajima različito prosuđuju. Irene Mihalic iz stranke Zelenih smatra: „Bilo je ispravno to što kancelarka tada nije zatvorila granice. Alternativa bi bilo kaotično stanje u srcu Europe s nepredvidivim potencijalom za nastanak sukoba." Socijaldemokratski političar Lars Castellucci kancelarkinu odluku u načelu smatra ispravnom, ali: „Bilo je pogrešno to što nisu u dovoljnoj mjeri bili uključeni naši europski partneri, to nam i danas stvara ogromne poteškoće."

A Gottfried Curio iz Alternative za Njemačku (AfD) kaže: „Bilo bi realistično i odgovorno da se pridržavalo prava i zakona… Da su ljudi od početka bili odbijani, manje bi ih krenulo na put i manje bi ih se utopilo u Sredozemnom moru."

Priznanje i sumnja

Angela Merkel je svojom rečenicom „Uspjet ćemo" zarazila mnoge ljude. U inozemstvu je dobila velika priznanja. List „New York Times" je 5. rujna napisao da je Njemačka izbjeglicama „pružila otvorenu ruku". TV-postaja Al Jazeera je izvijestila da je „Njemačka otvorila svoja vrata i granice za sve one koji su tražili zaklon u sigurnoj luci".

No sumnjičavci su od početka bili uvjereni da je Njemačka preuzela preveliki teret. Drugi su pitali što se to točno treba uspjeti i treba li se Njemačka uopće osjećati odgovornom za tako mnogo ljudi iz drugih kultura. Možda zato nijedna druga kancelarkina rečenica nije tako podijelila naciju kao „Uspjet ćemo".

Larsu Castellucciju, čija je stranka kao manji koalicijski partner tada podržala kancelarkinu politiku, nedostajalo je Merkeličino objašnjenje: „Ona je morala reći kako možemo uspjeti i tko što treba uspjeti. O tome se trebalo raspravljati u društvu. To nas je možda moglo poštedjeti toga da zagovornici i protivnici naše politike nepomirljivo stoje jedni nasuprot drugih i populisti od toga profitiraju."

2015. se ne smije ponoviti

Početna kultura dobrodošlice koju je propagirala Merkel promijenila se najkasnije u novogodišnjoj noći 2015./16. kada su migranti seksualno napali žene u Kölnu. Već prije toga je došlo do brojnih desničarskih napada na izbjegličke smještaje. Od nezadovoljstva kancelarkinom politikom profitirala je stranka AfD, koja je protiv azila. Ona je na mnogim izborima zabilježila rast podrške birača i nakon parlamentarnih izbora 2017. postala je najjača oporbena stranka. 

Merkel je uvijek branila svoju odluku iz 2015., ali je u prosincu 2016. na stranačkom kongresu svoje Kršćansko-demokratske unije izjavila da se situacija iz kasnog ljeta 2015. „ne može, ne treba i ne smije ponoviti". Osim toga, pooštrena su pravila za dobivanje azila. No broj tražitelja azila se 2016. u prvom redu počeo smanjivati zato što su zemlje duž Balkanske rute otežale prolazak migranata.

Razlike su još uvijek vidljive

Kako danas stoje stvari što se tiče integracije doseljenika? Kod zapošljavanja su migranti još daleko od prosjeka njemačkog stanovništva. Samo nešto više od polovice onih koji su nakon 2013. doselili u Njemačku ima posao, pokazala je studija Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja iz 2020. A pozitivni trend je zbog korona-krize djelomično zaustavljen jer su mnogi migranti otpušteni, piše u studiji.

Što se tiče kriminala, još jednog indikatora za integraciju, iz „Slike stanja kriminala u kontekstu doseljavanja" Saveznog ureda za kriminalistiku proizlazi da su doseljenici kod ubojstava, nanošenja teških tjelesnih ozljeda i silovanja kao počinitelji prekomjerno zastupljeni – ali i zato što su među njima posebno brojni mladi muškarci, koji općenito češće izvršavaju takva kaznena djela. Problematično ostaje to što državi rijetko uspijeva poslati kući osobe koje nisu dobile azil.

CDU-ovom političaru Patricku Sensburgu je važno razlikovanje: „Zaštita izbjeglica se za mene u prvom redu treba shvatiti kao „zaštita na određeno vrijeme". Tko želi doći kako bi ovdje trajno živio i radio, stoje mu na raspolaganju drugi putovi ako ima odgovarajuće kvalifikacije i priznaje naše vrijednosti."

Ima još puno posla

Društvo je još uvijek podijeljeno oko migracijske politike. Oko 60 posto Nijemaca vjeruje da se zemlja dobro može nositi s izbjeglicama, 40 posto ih je uvjereno u suprotno. Politolog Herfried Münkler je rekao da je godina 2015. „obznanila liniju podjele u njemačkom društvu" i radikalizirala politiku.

Je li društvo pet godina nakon kancelarkine poznate rečenice uspjelo? Bivši ministar unutarnjih poslova de Maiziere danas kaže: „Mi smo puno uspjeli." Njegov stranački kolega Patrick Sensburg smatra da se Njemačka „sve u svemu dobro nosila s izbjegličkom krizom 2015.". Irene Mihalic iz stranke Zelenih zaključuje: „Integracija se ne događa od danas do sutra i mi ćemo na svim razinama i dalje imati posla s tim. No ja sam uvjerena da je migracija velika šansa za Njemačku, pogotovo s obzirom na tržište rada i demografski razvoj."

Studije Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) dolaze do sličnih rezultata. Prema njima, Njemačka je na putu da uspije. No DIW polazi od toga da će biti nužni mnogi napori koje moraju uložiti i izbjeglice i društvo koje ih je prihvatilo.