Kada sam iz Izraela preselila u Njemačku znala sam da me očekuju mnoge nove kulturne i društvene norme. Recimo, brzo sam shvatila da se Nijemci liberalno odnose prema golotinji. Ili da nemaju problem izderati se na ulici na nekog nepoznatog, ako imaju osjećaj da je on nešto pogrešno učinio. I da će radije kupiti pivo u kiosku kako bi uštedjeli koji cent, nego sjesti u lijepi kafić odmah pored.

Neke njemačke navike su mi u međuvremenu prirasle srcu, kao što je sunčanje u parku, plaćanje gotovinom ili planiranje odmora mjesecima unaprijed. Ipak, neke stvari su mi ostale strane.

Propuh – opasni neprijatelj

Odnos Nijemaca prema cirkulaciji zraka je veoma složen. Ima mnogo fanatika koji vode računa o svježem zraku. Oni inzistiraju da prozor bude otvoren i kada je vani deset stupnjeva ispod nule. Ali kada se hladni zrak počne širiti prostorijom, nastaje panika – zbog „propuha".

Paniku mogu izazvati dva prozora otvorena jedan nasuprot drugog. I posljedice mogu biti nesagledive: ukočeni vrat, gadna prehlada ili čak upala pluća. U kojem trenutku se točno svjež zrak pretvara u opasni propuh - još uvijek nisam shvatila. Ali preda mnom je još jedna duga zima pa ću i to valjda uspjeti odgonetnuti.

Ograničenje brzine? Haha...

Ne morate biti dugo u Njemačkoj da biste primijetili kakvu ulogu za većinu ljudi ima automobil. Zato su važne sve teme koje imaju veze s njim. Neke od njih tiču se autoceste – kao što je poznato, njemačkog izuma.

U Njemačkoj na mnogim dionicama autocesta nema ograničenja brzine. I svatko tko to pokuša dovesti u pitanje, istog trenutka je suočen s oštrim kritikama. I zaista, 60 posto smrtonosnih nesreća se ne događa na autocestama, već na magistralnim, na kojima je u Njemačkoj maksimalna dozvoljena brzina 100 kilometara na sat.

Ipak za mene, koja dolazim iz zemlje u kojoj su prometne nesreće najčešći uzrok smrti, teško je razumjeti zašto je toliko važno juriti autocestom dvjesto na sat. A da ne govorim o uznemiravanju vozača koji sporije voze, kada im se blica ili im se opasno približava.

Samo papir s računa!

Njemačka je poznata po kulturi reciklaže. Istovremeno primjećujem koliko je u toj zemlji važan papir. Svaki Nijemac je prošle godine u prosjeku potrošio 241,7 kilograma papira. Time je Njemačka jedan od najvećih svjetskih potrošača papira i vodeća je na listi među zemljama G-20. SAD je na drugom mjestu.

Očigledno da i dalje važi Goetheova izreka: To što čovjek ima crno na bijelom može mirno donijeti kući. Dakle, budite spremni pisati pisma kada želite raskinuti neki ugovor, otisnite račune koje ste dobili putem elektronske pošte i zaboravite na PDF-dokumente. Ako želite biti sigurni, uvijek sve imajte i na papiru.

Posao je posao

Nijemci rijetko svoje kolege vide kao najbolje prijatelje, što je za mene na početku bio veliki šok. Šefovi me nikada ništa ne pitaju o mom privatnom životu. Morala sam doslovce manipulirati razgovore da bi o meni saznali nešto više od imena i odakle dolazim.

S obzirom da su moje kolege ljudi s kojima provodim najveći dio dana, čudno mi je da s njima ne razgovaram o svemu i svačemu. Mnogim Nijemcima je međutim ta podjela na privatan i poslovni život sasvim normalna. Za mene kao Izraelku je to pravi izazov. Navikla sam da s ljudima s kojima radim ne dijelim samo ured nego i da s njima idem na piće i o svemu razgovaram.

Nedjelja je svetinja

U Njemačkoj tjedan zapravo ima šest dana. Nedjelje se doduše mogu naći na kalendaru i definitivno dolaze uvijek nakon subote, ali inače se ozbiljno pitam postoje li one uopće. Jer tog dana su sve radnje – osim kafića i restorana – zatvorene, gradski prijevoz ima drugi red vožnje. Čak i u glavnom gradu Berlinu sve nekako djeluje sporije. I to očigledno apsolutno nikome ne smeta.

Nemojte me pogrešno shvatiti: ja sam velika pristalica jednog ili više neradnih dana u tjednu i za to sam veoma zahvalna sindikatima. Ali kao netko tko je stalno zaposlen se pitam: zar ne bi bilo dobro da neke stvari možete obaviti i nedjeljom?

Bonus: Spoj s Nijemcem

Njemački muškarac ostaje misterij mnogim ženama. Već tijekom prvih dana boravka u Njemačkoj mnoge žene iz čitavog svijeta, ali i Njemice, su me upozorile na tu posebnu vrstu. U njihovu obranu moram dodati da su u međuvremenu upoznati s glasinama i zanima ih što mogu promijeniti da više ne budu na lošem glasu.

Komunikacija s njima nije jednostavna. Način njihove komunikacije je čudan i nepredvidiv. Mreže kao što su WhatsApp i Facebook rado zaobilaze i općenito dugo traje dok konačno ne priznaju da je to što s njima imate – veza. Ali to je kao i s propuhom: imam čitavu sezonu za otkrivanje te tajne.