U Porajnju se od 11. studenog održavaju karnevalske svečanosti na kojima se, među ostalim, predstavlja karnevalskog princa i princezu. Start je 11. 11. u 11 sati i 11 minuta. Brojka 11 je već od srednjeg vijeka simbol grijeha. Ali, postoji i kršćanska pozadina toga datuma. Blagdan Kristovog rođenja ubrzo nakon njegovog kalendarskog određivanja 354. godine predviđao je da mu prethodi 40-dnevni post, za vrijeme kojega se nije smjelo jesti meso.

Demoni i lude

U nekim područjima su na dan svetog Martina ulicama obilazili maskirani mladići koji su pravili buku, rastjerujući tako zle duhove. Osobito u alpskom području. Jer, prema narodnom vjerovanju na Martinje selima i gradovima je prolazila „divlja vojska“. I to je poveznica s maskiranjem, demonima i ludama koje su od kasnog Srednjeg vijeka središnje figure karnevala, koje u pitanje dovode svaki red i sve ismijavaju.

Jedanaesti studenoga je i dan svetog Martina. On je 316. godine rođen kao sin rimskog časnika na području današnje Mađarske. U kršćanstvu vrijedi kao pojam milosrđa. Prema legendi je mačem rasjekao svoj ogrtač i polovicu dao prosjaku. On mu se pojavio u snu kao Isus Krist i potaknuo Martina da se krsti. Umro je 397. godine i već u idućem stoljeću je proglašen svetim.

Zbog Martina nastradale guske

Uz Martinje tradicionalno pripada i pečena guska. Već kod starih Germana je guska bila omiljena domaća životinja koju se u ritualne i magijske svrhe klalo u vrijeme današnjeg Martinja. Kako je nastalo ime Martinjska guska? Sveti Martin se prema legendi u guščju štalu sakrio od naroda koji ga je htio učiniti biskupom. Smatrao se nedostojnim te dužnosti. Ali, guske su ga svojim gakanjem odale pa ih je za kaznu dao zaklati.

Sveti Martin je zaštitnik mnogih gradova. Zaštitnik je i prosjaka, vojnika i vinogradara. A zaštitnik je i pijanaca. Kažu da je i sam rado pio vino. Ranije se u Njemačkoj na Martinje ispijalo zdravicu u čast toga sveca uz želju za dobrom žetvom iduće godine.

I dan plaćanja kamata

Danas se u mnogim mjestima održavaju martinjske povorke sa svetim Martinom na konju i igrokazom dijeljenja ogrtača. Djeca nose lampione ulicama i pjevaju pjesme. Ili se pale martinjski krijesovi, što je poganski običaj žrtvene vatre za dobru žetvu. Mnogi običaji i tradicije su sačuvane ih starih vremena. Na Martinje se počimalo presti, to je bio početak zime i dan završetka poslovne godine.

Na Martinje je stoka s livada vraćana kući. Klalo se prve životinje, osobito guske. Ne samo kako bi ih se pojelo. Seljaci su ih predavali svojim gospodarima kao porez u naturi, a 11. 11. je tradicionalno bio datum plaćanja kamata i najamnina.