Kosovska vlada je američkog stručnjaka za međunarodno pravo Davida L. Phillipsa željela angažirati kao savjetnika u pregovorima sa Srbijom. On je na to isprva pristao jer je vjerovao da oni mogu dovesti do rješenja jačanjem vladavine prava i povećavanjem pritiska međunarodne zajednice na Srbiju da prizna Kosovo kao neovisnu i suverenu državu u okviru postojećih granica. Phillips je sada promijenio mišljenje. On je, prema vlastitom objašnjenju, shvatio kako neke struje u kosovskim institucijama žele progurati drugačiji put i zalažu se za opciju izmjene granica. Ovaj američki politolog pak, kako sam kaže, ne želi sudjelovati u planovima za promjenu granica jer ih vidi kao "povijesnu prevaru kosovskog naroda" koja "minira demokratska načela multikulturalnosti i političkog pluralizma za koji su mnogi na Zapadnom Balkanu dali svoj život". Prema njegovom mišljenju je ova opcija "potencijalno opasna, destabilizirajuća i može dovesti do novog nasilja i novih komadanja teritorija".

Deutsche Welle: Profesore Phillips, tko donosi odluke na Kosovu?

David Phillips: Nije jasno tko je na Kosovu nadležan za dijalog sa Srbijom. Je li to predsjednik Hashim Thaci? Postoji li jedan zajednički tim u koji je uključena i Vlada? Koja je uloga opozicije? Iako sam ja izbliza pratio ovaj dijalog, ni ja ne znam tko je na kraju nadležan. Koliko sam ja shvatio, to je Thaci.

Zatim se postavlja i pitanje uloge američke vlade u ovom dijalogu. Koja je njezina uloga? Kakav je službeni stav Trumpove administracije o pojedinim temama kao što je izmjena granica? Izjave Johna Boltona i ostalih američkih predstavnika su nejasne.

Mislite li da odluke o njemu još nisu donesene ili su donesene samo što nisu jasno izrečene?

Ne znam. Ako su donesene, onda meni to nije jasno. A ako meni nije jasno, vjerojatno nije niti drugima. A definitivno će potpora civilnog društva pri donošenju ovih odluka biti potrebna. Stoga je važno da je sve transparentno i da je jasno tko ima kakvu ulogu i koje nadležnosti.

Svakoga dana čujemo vijesti koje nam ne pomažu nego samo odmažu u stvaranju kompletne slike. Posljednja takva je bila da se EU-ova povjerenica za vanjsku politiku Mogherini zalaže za podjelu Kosova. Kako je moguće da netko tko je zapravo medijator u procesu takvo što radi?

Nitko nije prisustvovao sastancima između Vučića, Thacija i Mogherini. Zato ne znamo što su stvarno rekli i o čemu su raspravljali. I ne možemo tvrditi da Mogherini radi na planovima o podjeli jer ona to nije nikada rekla. Zato kažem da mora biti više transparentnosti i da mora postojati bolji pristup informacijama kako bi oni koje se cijela stvar direktno tiče bili bolje informirani.

Što je s francuskim predsjednikom koji se sada uključio u igru?

Čini se da je Francuska otvorenija za opciju izmjene granica nego ostale članice "velike petorke" (Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija i SAD. op. ur.). Ali ni to ne znamo. Macron se treba određeno izjasniti o tome. Svi članovi "velike petorke" bi se trebali izjasniti o svojim očekivanjima i stavovima.

Zadnji put kad smo razgovarali o Kosovu, a to je bilo u kolovozu, kada se počela spominjati opcija o promjeni granica i razmjeni teritorija, nije još bilo nikakvih jasnih stavova. A nema ih ni danas, tri mjeseca kasnije. Je li to strategija? Ili se treba posegnuti za teorijama zavjere da bi se shvatilo što se zapravo događa?

Postoji i treća mogućnost. Da nisu donesene nikakve odluke. Nisu zabilježeni nikakvi detalji. Nema nikakve karte. Meni se čini da je to vjerojatniji scenarij nego Vaša dva. "Raspravlja se o tome" je magloviti pojam, a ne neka posebna politika ili konkretni dogovor. Ja sam tražio dokument u kojem se navode svi detalji i rekli su mi da takav dokument ne postoji. Možda ga stvarno nema i nikada ga nije ni bilo. Možda ljudi samo glasno razmišljaju.

Je li takva nejasna situacija razlog što se odlučili dati ostavku kao savjetnik kosovske vlade?

Ja sam ponudio ostavku, ali mi vlada u Prištini još nije odgovorila. Ne želim biti dio pregovora koji će voditi do rascjepkavanja zemlje. Ne vjerujem da postoji efikasna strategija. Ne vjerujem da će ovakvo rascjepkavanje pomoći Kosovu da ostvari svoje ciljeve: da bude priznato od Srbije i pet članica EU-a koje je nisu priznale i da će Rusija i Kina skinuti svoj veto u Vijeću sigurnosti. Ja mislim da promjena granica ne bi rezultirala nomalizacijom koja se od nje očekuje.

Nedavno ste napisali članak u kojem se zalažete za decentralizaciju Kosova umjesto podjele Kosova. I u kojem tvrdite da problem Kosova nisu ljudska prava, već njegov status.

Problem Kosova je Srbija. Srbija odbija prihvatiti gubitak Kosova i činjenicu da je Kosovo neovisno i suvereno. Kosovo se nikada više neće vratiti pod kontrolu Srbije. Srbija sve blokira. Ona blokira kosovske napore za globalnim priznanjem. A dokle god Srbija bude nastavila to opstruirati, ostat će izvan EU-a. Jer se u Poglavlju 35 traži normalizacija odnosa između Srbije i Kosova kao uvjet za ulazak Srbije u EU.

Želi li Srbija da se Kosovo podijeli prije nego što kaže "Da" članstvu u EU-u?

Službena politika Srbije je da se na Kosovo još uvijek gleda kao na srpsku pokrajinu. Srbija ne želi prihvatiti stvarnost. Ali ne znamo odakle je došla ideja o promjeni granica. Iz Beograda? Prištine? Ili Tirane? Tko je podržava? Ne znamo. Ne znamo ni je li je Vučić podržava. Znamo samo da je većina kosovskih Srba odbija, uključujući i Oca Savu. Izmjena granica će marginalizirati kosovske Srbe i dovesti do masovnog seljenja. Ne znamo tko tu ideju podržava, osim da je podržava Hashim Thaci.

Što onda Srbija zapravo traži?

Ona traži područja sjeverno od Ibra, kompenzaciju za svoja ulaganja i nekretnine na Kosovu, zaštitu manjima i pravoslavne kulture. Ali ja nisam vidio nikakav pismeni prijedlog Srbije. Nikakav službeni zapisnik sa sastanaka. A što će Kosovo dobiti za 20 posto teritorija kojeg se odriče? To što će ga Srbija priznati? Hoće li to pokrenuti one članice EU-a koje nisu još priznale Kosovo? Što će onda biti sa Španjolskom? A ni Moskva sigurno neće slušati naredbe iz Beograda. Što će se onda dogoditi u Vijeću sigurnosti? Ništa od toga ne znamo. Znam samo da se pregovori ne mogu zasnivati samo na pustim željama. Oni moraju biti utemeljeni na stvarnosti. Moraju biti vođeni uz posredovanje međunarodnih medijatora i njihovo implementiranje mora biti kontrolirano i, ako treba, sankcionirano. A ne čini mi se da dijalog između Srbije i Kosova poštuje ta pravila.

Znači li to da je Kosovo danas u istoj poziciji kao dan nakon proglašenja neovisnosti?

Rasprava koja se na Kosovu vodi oko podjele zemlji stvara veliku smetnju. Niti jedna nova zemlja neće priznati Kosovo dok se vodi ova diskusija. A Kosovo mora riješiti neke važne stvari: uspostaviti infrastrukturu i stabilnu vlast te suzbiti korupciju. Ovako ne može dalje. Prošlo je puno godina i Kosovo mora biti potpuno integrirano u međunarodni sustav, euro-atlantske institucije i međunarodne organizacije poput Interpola. I treba liberalizaciju viznog režima na prostoru EU-a.

David L. Phillips je direktor Programa za izgradnju mira i prava na Institutu za studije ljudskih prava pri američkom Sveučilištu Columbia na kojemu i predaje. Bio je savjetnik američkog Ministarstva vanjskih poslova za mandata Billa Clintona, Georga Busha i Barracka Obame.