Političko likovanje zbog odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine stavilo je u drugi plan ključnu odluku Državnog tužiteljstva. Tom je odlukom, nakon nekoliko mjeseci, odbačena istraga protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, premijera Radovana Viškovića i aktualnog predsjednika entitetskog parlamenta Nenada Stevandića. Oni su bili osumnjičeni za kazneno djelo napada na ustavni poredak BiH, a kao razlog obustavljanja istrage navedeno je da „nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili kazneno djelo“.

„Sačekali smo određeno vrijeme da se stvari iskristaliziraju i barem malo razbistre i znali smo da nema šanse da se to podvede pod ustavni poredak“, rekao je Stevandić, istaknuvši da je ovime priznata supremacija Narodne skupštine RS-a.

Potvrđena presuda Suda i odluka SIP-a

Samo nekoliko sati kasnije uslijedila je odluka Ustavnog suda BiH kojom je odbačena apelacija Milorada Dodika na presudu kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Sve to zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika.

Iz Ustavnog suda naveli su da sud odbacuje obje apelacije – onu koja se odnosi na presudu, ali i na odluku Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP), kojom je Miloradu Dodiku oduzet predsjednički mandat. Obrazloženo je da je u konkretnom slučaju SIP po službenoj dužnosti proveo postupak utvrđivanja mandata.

„Idemo dalje. Računamo da možemo ići prema Europskom sudu“, rekao je Dodik komentirajući odluku. Ponovio je da nema povjerenja u institucije BiH i da je sada izgubljena svaka šansa za kompletiranje Ustavnog suda BiH.

„Mislili smo da, ako taj krnji Ustavni sud pokaže bilo kakve minimalne elemente ustavnosti i poštivanja Ustava i zakona, da se gotovo isti dan vrate dvoje sudaca u Ustavni sud. Sada mislim da je to apsolutno izgubljena šansa i prilika i da to ne treba činiti“, rekao je Dodik.

Inače, Ustavni sud BiH, uz trojicu stranih sudaca koje bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava, čini još šest sudaca koje biraju entitetski parlamenti – četiri u federalnom i dva u parlamentu RS-a. Nekima je mandat istekao, a neki su bili prisiljeni povući se, čime je došlo do djelomične blokade suda, u kojem i dalje nema sudaca iz RS-a.

Iznad Ustava i parlamenta

Daljnji postupak u Strasbourgu potvrđuje i Dodikov pravni tim, koji navodi da se „domaćem pravosuđu ne može vjerovati“. Politički dio javnosti u RS-u posebno boli ponovljeni stav Ustavnog suda, koji je potvrdio da je visoki predstavnik iznad Ustavnog suda, ali i državnog parlamenta.

„...Ustavni sud je ukazao da je već ranije u više svojih odluka izrazio svoj stav da ovlasti visokog predstavnika proizlaze iz Aneksa 10, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti i bonske deklaracije te da te ovlasti nisu podložne nadzoru Ustavnog suda“, navodi se u obrazloženju odluke Ustavnog suda BiH, ističući da je visoki predstavnik „intervenirao“ u pravni sustav BiH.

„...I umjesto Parlamentarne skupštine BiH donio Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona BiH. U tom pogledu, prema mišljenju Ustavnog suda, on je djelovao kao zakonodavna vlast BiH, te navedena dopuna Kaznenog zakona BiH nesporno ima pravnu prirodu domaćeg propisa, čija kontrola ustavnosti nije predmet ove apelacije“, zaključuje sud.

Za premijera RS-a ovo je posljednji čavao u lijes bosanskohercegovačkog pravosuđa. „Zar je moguće da ovaj sud, koji štiti Ustav BiH, legalizira akte koje nije donijela Parlamentarna skupština BiH, već štiti bonske ovlasti“, rekao je prvi čovjek entitetske vlade Savo Minić.

Izbori izvjesni, a vlada?

Odlukom Ustavnog suda BiH praktično je potvrđena presuda Dodiku, ali i odluka Središnjeg izbornog povjerenstva BiH. To s jedne strane znači da su se stvorili uvjeti za održavanje prijevremenih izbora za predsjednika RS-a ovoga mjeseca, ali i da se otvorila mogućnost preispitivanja legitimiteta entitetske vlade.

Nesrpski dio političke javnosti smatra da je sljedeći korak suda jasan. „Ako se bude pratio slijed događaja kao i do sada, za očekivati je da će odluka Ustavnog suda biti takva da Milorad Dodik nije bio u mandatu da predloži Savu Minića za predsjednika vlade“, smatra Ramiz Salkić, zastupnik SDA u Narodnoj skupštini RS-a.

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković poručio je da je presuda Ustavnog suda BiH „označila konačan kraj političke karijere Milorada Dodika“. U objavi na društvenim mrežama Konaković je ocijenio da su, unatoč pokušajima da Dodik u javnosti predstavi ishod procesa kao vlastitu pobjedu, činjenice potpuno drukčije i da je Dodik položio oružje, ponizio suradnike, saveznike i cijeli sustav vlasti u RS-u.

S druge strane, zastupnik oporbene Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović vjeruje da nije slučajno da je gotovo paralelno s odlukom suda donesena i odluka o obustavljanju istrage Tužiteljstva BiH.

„Sad će Dodik na Sud u Strasbourgu, očito je da je i ova presuda dio nagodbe, znamo da i tamo sjede stranci i naravno da je pravosuđe na izdisaju i ova presuda je očekivana. Završena je i jedna saga“, poručuje Vukanović.

Gubitnici i dobitnici

Tko je dobio, a tko izgubio u procesima koji su se vodili na političko-pravnoj sceni BiH, pitaju se i pravnici. Ono što je trebalo biti „čista“ odluka i što se odnosilo na napad na ustavni poredak BiH, završilo je ispod stola, dok je politički dio dobio pravne konture. Političko vodstvo RS-a stavilo je izvan snage sve akte kojima je urušilo državni autoritet, a država nije uspjela zaštititi vlastiti, već je taj posao prepustila strancu.

„Današnji dan je paradigma ovih šesnaest mjeseci: u istom danu pravosuđe BiH priopćava da ne postoji odgovornost političkog vodstva Republike Srpske za napad na ustavni poredak BiH, a da postoji za napad na Schmidta“, mišljenja je pravnik iz Banje Luke Milko Grmuša, obrazlažući apsurd cijelog procesa.

„Svakom ozbiljnom pravniku jasno je da ne postoji odgovornost u slučaju ‘Schmidt’, a itekako postoji odgovornost za napad na ustavni poredak BiH. Da je BiH država, kao što nije, metlom bi pomela i Schmidta i Dodika i Nikšića i svakoga tko se ogriješio o njezin ustav i zakone“, kaže Grmuša, zaključivši da je u negiranju BiH Republika Srpska iznegirala samu sebe – i obrnuto.