«Nebitno je hoću li živjeti ili umrijeti. Dovoljno je znati da postoje ljudi koji svoje vrijeme, novac i energiju posvećuju tome da suzbiju jedno od mnogih zala koji dominiraju u svijetu. Ako ne uspiju danas, uspjet će sutra. Moramo se nastaviti truditi da ovaj svijet učinimo boljim mjestom za sve, svatko bi trebao pridonijeti tomu na svoj vlastiti način» - citat je to iz jednog od posljednjih pisama koje je Ken Saro-Wiwa napisao kolegama i prijateljima u PEN-u kratko prije nego što je pogubljen. Zločin zbog kojeg je režim nigerijskom književniku, borcu za ljudska prava i ekologu montirao optužbu za ubojstvo, bio je što je svijetu skrenuo pozornost na uništavanje okoliša u delti Nigera bogatoj naftom. Njegova borba nije bila uzaludna. «Abachin režim pao je vrlo brzo nakon njegove smrti» naglašava predsjednica međunarodnog povjerenstva Writers in Prison Karin Clark. U međuvremenu je Shellov koncern orijentirao svoju poslovnu politiku tako da se poštuju ljudska prava i ekologija. Afrika je međutim i dalje problematično područje, osobito Eritreja, Etiopija, Sudan, Kongo. «Tu je i Obala bjelokosti –zapravo posvuda gdje se pojavljuju sukobi prvo pod pritisak dolaze novinari i pisci» ističe Clark.

PEN i međunarodni komitet Pisci u zatvoru danas osobito skreću pozornost na Kongo, gdje su 3. studenog pred očima djece ubijeni publicisti Franck Ngyke Kangundu i njegova supruga Helene Mpaka. Taj posljednji čin vrhunac je novog vala povreda ljudskih prava u toj zemlji. Prema PEN-u stanje je kritično i u Kini, na Kubi i u Turskoj. «Samo zato što su pisali protiv nasilja i nepravde, samo u prvih šest mjeseci ove godine u svijetu je ubijeno 28 pisaca i novinara» ističe se u priopćenju izdanom u povodu PEN-ovog dana. Stotinjak autora dobilo je prijetnju smrću, a dvostruko više nalazi se u zatvoru. U Hrvatskoj je javnost zgrozila zatvorska kazna izrečena književniku Predragu Matvejeviću zbog klevete. Sam Matvejević je u razgovoru za DW uz ostalo izjavio: «To je praktički verbalni delikt koji, kako čujem, za nekoliko dana treba biti izbrisan iz hrvatskog pravosuđa, a ja sam valjda posljednja žrtva toga. Polarizacija koju je presuda izazvala čini mi se pozitivnom. Nadam se da više neće biti takvih procesa i da oni Hrvatsku neće priječiti da uđe u Europsku uniju, gdje joj je i mjesto.» No, ovaj će slučaj sigurno odjekivati još nekoliko godina, a Hrvatska biti na zlu glasu – jer će nesumnjivo «slučaj Matvejević» biti uvršten u izvještaje organizacija koje se bave ljudskim pravima.