U putovnicu mi je udaren crveni pečat, mogu izaći iz zemlje. Napuštam Rusku Federaciju i idem u EU. Kratko prije ponoći napuštam ruski teritorij. Mlada službenica granične policije, koja je upravo lupila izlazni pečat, prijateljski se osmjehnula: „Sretan put kući! Više ne možete letjeti." Ne, to zaista ne možemo. Barem ne direktno. Ali možemo pješice prema Zapadu.

Mala rampa se podiže, put je slobodan. Zatim se prolazi kroz velika željezna vrata i ide preko mosta s bodljikavom žicom. Hladan noćni vjetar prati me tokom pješačenja s dva kofera preko granične rijeke Narve, između ruskog Ivangoroda i istoimenog estonskog grada Narve. 162 metra ničije zemlje: lijevo je traka za kamione, desno ispod mene tamna voda granične rijeke. Na suprotnoj obali vide se svjetla srednjovjekovnog dvorca, a iza mene je zemlja koja je zbog svoje srednjovjekovne politike trenutno protiv sebe okrenula pola svijeta.

Udaljenost se povećava

Nakon petominutnog pješačenja preko Mosta prijateljstva ne samo da dolazim na drugu obalu, već i u drugi svijet. Od nekadašnjeg prijateljstva između Rusije i Europske unije danas više ništa nije ostalo.

A prije prelaska graničnog mosta bilo je potrebno deset sati vožnje vlakom od Moskve preko Sankt-Peterburga do rusko-estonske granice. Nakon prelaska granice i noćenja u Narvi, predstoji mi još četiri sata vožnje autobusom do glavnog grada Estonije Tallinna, prije nego što uđem u zrakoplov koji leti dva sata do Berlina. Put koji sam posljednjih sedam godina, za vrijeme mog dopisničkog života u Rusiji, direktnim letom iz Moskve za Berlin prelazio za dva i pol sata, sada traje dan i pol.

Granice i na nebu

Pješačenje preko granice, međutim, nije jedina mogućnost za napuštanje Rusije. Još uvijek je moguće putovati i zrakoplovom. Ali, onaj tko ovih dana želi letjeti na Zapad, mora duboko posegnuti u džep i čekati. Basnoslovno skupi letovi preko Turske ili Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bakua ili Erevana trenutno su traženi više nego ikad. Nebo nad EU-om zatvoreno je za ruske avione, a nebo nad Rusijom zatvoreno je za avione Zapada.

Ali i zračni put je opasan: pojedine ruske aviokompanije više ne mogu koristiti zrakoplove koje su uzele na leasing na Zapadu ili u SAD-u. Dakle, onaj tko leti, barem teoretski, riskira da ostane u nekoj trećoj zemlji kod međuslijetanja ako zrakoplov bude zaplijenjen. Europski Airbus i američki Boeing također su obustavili tehnički servis za avione koji pripadaju ruskim aviokompanijama.

Neizvjesnost u Rusiji

O masovnom egzodusu iz Rusije nikako ne može biti riječi. Svakako nema mnogo onih koji si, s obzirom na sankcije Zapada, uopće mogu priuštiti napuštanje zemlje. Čak i ako je to samo privremeno, jer nitko ne zna što će se dalje događati. Uporno se šire glasine o navodnom bijegu nekih poznatih glazbenika. Neki od njih su javno kritizirali ruski napad na Ukrajinu i sada strahuju od kaznenog gonjenja, tvrde izvori.

Mnogi koji ostaju u Rusiji strahuju od rastuće inflacije, rasta nezaposlenosti i pada životnog standarda. Rubalj već danima slabi, kamate na kredite rastu. Pojedini stručnjaci upozoravaju da bi rusko gospodarstvo ove godine moglo oslabiti i do deset posto.

Zabrinutost u Estoniji

Ali i u estonskom gradu Narvi, s druge strane Mosta prijateljstva, ljudi se boje pogoršanja gospodarske situacije. Stalna tema ovdje su cijene goriva koje i dalje rastu.

Ono što sam svakako primijetio tokom kratke noći u estonskom hotelu je to da je sobna temperatura znatno niža nego u Rusiji. Plin je ovdje skuplji.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu