1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pjongjang i Berlin - DDR prošlost ne pomaže

Esther Felden
9. prosinca 2017

DDR je godinama održavala prisne diplomatske odnose sa Sjevernom Korejom. Nakon njemačkog ujedinjenja ujedinjena Njemačka je otvorila veleposlanstvo u Pjongjangu, ali stvari su postale složenije.

Bildergalerie Jahresrückblick 2017 International
Foto: Reuters/KCNA

Jedan službenik njemačkog veleposlanstva je povučen iz Pjongjanga a jedan sjevernokorejski diplomat je iz Berlina, kažu, odletio u Pjongjang, ali diplomatski odnosi Njemačke i Sjeverne Koreje ipak nisu prekinuti. To je nedavno, više usput, izjavio njemački ministar vanjski poslova Sigmar Gabriel u Washingtonu. Još krajem srpnja, Ministarstvo vanjskih poslova je povuklo dvojicu svojih službenika iz Pjongjanga i od dvojice službenika sjevernokorejskog veleposlanstva u Berlinu zatražilo da odu kući. Aktualna mjera je reakcija na najnovije testiranje sjevernokorejske rakete.

Njemačka je jedna od 30-ak zemalja koje održavaju veleposlanstva u Sjevernoj Koreji – i to na mjestu bivšeg diplomatskog predstavništva DDR-a. To je veliko zemljište, toliko veliko da se na njemu nalazi i više drugih veleposlanstva kojima je Njemačka iznajmila zgrade. Na primjer, veleposlanstva Švedske i Velike Britanije. Sjeverna Koreja je desetljećima održavala diplomatske odnose s bivšom Istočnom Njemačkom.

Prijatelji iz DDR-a

Njemačko veleposlanstvo u Pjongjangu - velika zgrada bez ljudiFoto: picture-alliance/dpa/Auswärtiges Amt

DDR je uvijek bila važan partner Sjeverne Koreje u Istočnom bloku. Dvije zemlje su bile u dobrim odnosima još od 1949. Sljedeće godine je izbio Korejski rat; kada su borbe okončane tri godine kasnije sporazumom o primirju, Korejski poluotok je velikim dijelom bio pretvoren u prah i pepeo. U Sjevernoj Koreji je poginulo oko 2,5 milijuna ljudi. Zemlja je bila ovisna o tuđoj pomoći. A ona je, između ostalog, stizala i iz Istočnog Berlina.

„Postojali su programi pomoći, krediti i trgovinski sporazumi", kaže Bernd Stöver, povjesničar sa Sveučilišta u Potsdamu: „U biti je DDR trebao Sjevernoj Koreji slati industrijska dobra ili novac. Najčešće se radilo o tzv. kompenzacijama – Sjeverna Koreja nije plaćala novcem, nego drugim dobrima, robu koju je primala. „To su bile u prvom redu sirovine, u pravilu metali. Na drugim područjima je bilo problema, DDR nije htjela preuzimati proizvode poput odjeće i trikotaže, jer ih je smatrala nedovoljno kvalitetnim".

Političko prijateljstvo

Posebno spektakularan primjer pomoći iz Istočne Njemačke je projekt Hamhung. Lučki grad Hamhung – drugi po veličini poslije Pjongjanga – bio je gotovo potpuno uništen u bombardiranju, „a onda je DDR investirala milijune u njegovu obnovu. Ona je tako reći dala Sjevernokorejcima čitav jedan socijalistički grad – kao dobrovoljni poklon". Između 1954. i 1962. su uz pomoć radne snage iz DDR-a tamo nastajale stambene četvrti, industrijska područja, bolnice i škole.

Visoki predstavnici te dvije zemlje su se međusobno posjećivali, kaže Stöver: „Vjerojatno najpoznatiji sastanak je održan 1956. kada su se sastali ministar vanjskih poslova Sjeverne Koreje i veleposlanik DDR-a. Doduše, ti bilateralni odnosi su više imali karakter političkog prijateljstva nego dubokog odnosa.

Stigli gastarbajteri

Bernd StöverFoto: Stephan Brengen

Poslije 1960. trgovinski odnosi su počeli zapinjati, kako kaže Stöver, i to iz jednog jedinog razloga, a to je – novac. DDR je smanjivala obim pomoći jer je i sama jedva sastavljala kraj s krajem. A ni roba iz Sjeverne Koreje joj nije bila prijeko potrebna.

Na političkoj razini, odnosi su postali jednostavniji. „Obje vlade su to smatrale razumnim rješenjem. Dobri bilateralni odnosi i prijateljstvo među narodima – to je ostavljalo dobar dojam". Došlo je i do direktne razmjene između bratskih država. Tako su, na primjer, mladi Sjevernokorejci dolazili u DDR na studije, kako bi stekli znanja potrebna za obnovu njihove zemlje. Od šezdesetih godina pa do pada Željezne zavjese, u DDR-u su radili radnici iz drugih socijalističkih zemalja – vremenski ograničeno i bez namjere da tamo ostanu.

Novi početak

Pad Berlinskog zida u studenom 1989, slom DDR i njemačko ujedinjenje u oktobru 1990, događaji su koji obilježavaju zaokret u odnosima sa Sjevernom Korejom. Pjongjang je bratskoj državi koja je upravo nestajala ponudio nešto interesantno, naime – azil sa svrgnutog šefa države Ericha Honeckera. „Honecker se na kraju odlučio za Čile, ali Sjeverna Koreja je bila jedna opcija", kaže Stöver.

Poslije političkog zaokreta, diplomatski odnosi su isprva čitavo stoljeće bili zamrznuti. Savezna Republika Njemačka je u prostorijama bivšeg veleposlanstva DDR-a održavala samo jedno zastupništvo za zaštitu svojih interesa (interese je štitila Švedska) a bivše sjevernokorejsko veleposlanstvo u Istočnom Berlinu je održavalo „Kancelariju za zaštitu interesa DNRK" (pod pokroviteljstvom Kine). Prvog ožujka 2001, Savezna Republika Njemačka je službeno uspostavila diplomatske odnose sa Sjevernom Korejom, doduše, u mnogo skromnijem obimu nego nekada DDR. Broj službenika njemačke veleposlanstvo u Pjongjangu je jednoznamenkast.

Njemačka – bez utjecaja

Sjevernokorejsko veleposlanstvo u BerlinuFoto: picture alliance/dpa/S.Schaubitzer

Utjecaj Njemačke na rukovodstvo u Pjongjangu praktično ne postoji, kaže Stöver: „Njemačka ima uglavnom ulogu promatrača, bilo da se radi o pitanima ljudskih prava ili o raketama i atomskim bombama. Glavni igrači su Kina i - u određenoj mjeri – Rusija. Njemačka se nadala da bi mogla biti neka vrsta posrednika između Sjeverne i Južne Koreje. „Tada je vladala velika euforija oko toga što je moglo nastati poslije kraja Hladnog rata. Ali, podcjenjuje se činjenica da sjevernokorejsko rukovodstvo propast DDR-a vidi upravo kao primjer za to kako to ne treba činiti".

I pored ograničenih mogućnosti, njemačka vlada smatra da je važno da i dalje drži ima veleposlanstvo u Pjongjangu. „Šansa da se dobije bilo kakav utjecaj postoji samo ako postoji službeno zastupništvo", objašnjava povjesničar Stöver, „ali činjenica je da to do sada nije uspjelo. Njemačka jednostavno nije tako važna u tom dijelu svijeta." I kada je riječ o aktualnoj krizi, Berlin nema polugu koju bi mogao pokrenuti i dati neki doprinos rješenju. Povlačenje nekih službenika veleposlanstva je samo simbolična gesta: „Njemačka, osim retorikom poput Gabrielove, ne može ništa".

Približavanje okolnim putovima

Od uspostavljanja diplomatskih odnosa prije gotovo 17 godina, a prema navodima Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu, Sjevernu Koreju još nije posjetio niti jedan njemački ministar, dok je sjevernokorejski ministar sporta 2011. doputovao na otvaranje Prvenstva svijeta u ženskom nogometu. Pokrajinski političari i djelatnici parlamenta su, međutim, često putovali za Pjongjang.

U jesen 2015, u jednoj takvoj delegaciji koja je putovala u Sjevernu Koreju bila je i Bärbel Höhn, političarka Zelenih. Ona je u razgovoru za DW rekla: „Tamo nemamo veliki utjecaj. Ali, možda možemo dati poneki savjet ili prenesemo neku poruku. To je za mene okvir u kojem se možemo kretati".

Veleposlanstvo radi – do daljnjeg

Thomas Schäfer - veleposlanik bez mnogo poslaFoto: picture-alliance/dpa/J. Carstensen

U razgovorima, koje je u Pjongjangu vodila Bärbel Höhn, radilo se o osjetljivim temama kao što je situacija s opskrbom stanovnika Sjeverne Koreje hranom: „Smatram da smo bili vrlo otvoreni i da smo domaćine otvoreno suočili s nekim stvarima, ali smo o tome prethodno porazgovarali s njemačkim veleposlanikom, jer smo morali znati koliko daleko smijemo ići".

A njemački veleposlanik je Thomas Schäfer. Taj 65-godišnjak je iskusan poznavalac Sjeverne Koreje, koji je tamo već drugi put u službi. Prvi put od 2007. do 2010. godine prije nego što je na tri godine otišao na jednu dužnost u Latinskoj Americi. Od 2013. je ponovo u Pjongjangu. Veleposlanstvo će biti otvoreno do daljnjeg, tako to želi njemački ministar vanjskih poslova. No, odnedavno, Thomas Schäfer tamo ima jednog službenika manje.

 

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi