Za saudijskog ministra ulaganja to je projekt superlativa: planirana trgovačka ruta koja će se protezati od Indije preko Bliskog istoka do Europe. „Ruta je jednako važna kao i Put svile i Put začina u jednom", rekao je ministar Khalid Al-Falih na rubu Saudijsko-indijskog investicijskog foruma u New Delhiju sredinom rujna.

Na summitu G20 u drugom tjednu rujnaSAD, EU, Indija, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i druge države članice izjavile su da žele izgraditi koridor željezničkih linija, luka i zračnih luka koje bi se protezale od Indije do Europe. Uz to je predviđena i digitalna i energetska mreža. Ukupno se ovaj koridor proteže na duljini od oko 4.800 kilometara. Istočna ruta povezuje Indiju s Arapskim zaljevom, dok se sjeverna ruta proteže od Zaljeva do Europe.

Nova ruta globalne trgovine

Al-Falih je planirani trgovački put nazvao "povijesnim". „Njegov značaj nadilazi klasične trgovačke putove. Jer uključuje nekoliko projekata odjednom, kao što su energija, digitalni promet podataka, povezanost, ljudski resursi i rute letova. Istodobno spaja zemlje koje su međusobno usklađene i imaju isti mentalitet i svjetonazor", zaključio je saudijski ministar.

Al-Khalilove riječi vjerojatno više služe motivaciji nego stvarnom opisu projekta. Koliko god su, posebice gospodarski, interesi uključenih zemalja slični, ipak se razlikuju u detaljima, posebice u političkom smislu.

O čemu se u konačnici radi u projektu ukazao je na summitu G20 zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost američke vlade Jon Finer. „Predloženi sporazum će najviše koristiti zemljama s niskim i srednjim dohotkom u regiji, a Bliskom istoku omogućiti da igra važnu ulogu u globalnoj trgovini", rekao je.

Radi se i o politici

No, Finer je isto tako ukazao i na to da se radi o više od samih gospodarskih odnosa. "Imamo pristup Bliskom istoku koji je usmjeren na deeskalaciju sukoba koji u nekim slučajevima bukte već godinama", rekao je Finer aludirajući na odnos SAD-a prema Zaljevskim državama, posebno Saudijskoj Arabiji. Odnosi koji su se posebice nakon ubojstva kritičara saudijske vlade Džamala Kašogija u saudijskom konzulatu u Istanbulu 2018. osjetno pogoršali.

„S jedne strane, planiranim koridorom Bijela kuća pokušava biti protuteža kineskom projektu Puta svile. S druge strane, pokušava uključiti zemlje Bliskog istoka u ovaj projekt i zadržati ih kao partnere", kaže Christian Hanelt, stručnjak za Bliski istok u njemačkoj Zakladi Bertelsmann. "SAD pokušava uspostaviti neku vrstu novog geostrateškog poretka kroz prometni koridor, u koji će se potom integrirati i Bliski istok”, rekao je Hanelt za DW.

Države koje djeluju izvan šablone istok-zapad

Međutim, kaže Hanelt, ovo će biti težak pothvat. Zato što su zemlje Bliskog istoka koje su uključene u projekt - a uz zaljevske države kao zemlje potpisnice navodno je uključen i Izrael - do sada djelovale mimo stare blokovske logike. "Zaljevske države gledaju koje prednosti mogu za njih proizaći iz sukoba Zapada s Rusijom i Kinom”, primjećuje Henelt. "Zato im zapadne države moraju puno ponuditi kako bi ih zadržale na svojoj strani."

U tom kontekstu svakako treba gledati i proces približavanja Saudijske Arabije i Izraela koji gura SAD, i od kojeg Rijad očekuje ne samo političku nadogradnju, nego i ekonomske i tehnološke prednosti kao i prednosti u sektoru sigurnosne politike.

Bit će teško „usidriti" zaljevske države u "zapadnom taboru". One zapravo ne žele biti raspoređene ni u istočni niti u zapadni tabor. Vidljivo je to, među ostalim, i po tome što Saudijska Arabija i UAE nastavljaju suradnju s Rusijom unatoč ukrajinskom ratu i iduće godine žele pristupiti BRICS savezu koji je pod velikim utjecajem Kine i Rusije.

„Zaljevske države su očito zabrinute za diverzifikaciju svojih odnosa i ne dopuštaju da budu jednostrano definirane u međunarodnoj areni", kaže Hanelt: "Saudijska Arabija, na primjer, želi intenzivnije vojno surađivati ​​sa SAD-om i tehnički s Izraelom. Istodobno s vremena na vrijeme ta zemlja također želi ojačati, i prije svega održati, izvoz svoje nafte u Kinu i Indiju." I Saudijci, ali i Izrael, su zainteresirani za kineske investicije u alternativne energije.

Slično razmišlja i Markus Schneider, voditelj regionalnog projekta za mir i sigurnost na Bliskom istoku pri Zakladi Friedrich Ebert u Bejrutu. „Rijad i Abu Dhabi više ne razmišljaju blokovskom logikom. Zaljevske države održavale su odnose u svim smjerovima i održavaju kontakte kako s Washingtonom tako i s Pekingom." Sada se, kako dodaje Schneider, okreću Indiji i istodobno rade na boljim odnosima s Europom.

Lako raskidive veze za nesigurna vremena

„Općenito gledajući prilično otvoren karakter indijsko-europskog koridora olakšava pristupanje zainteresiranim državama i tako ih barem djelomično integrira u zajednicu država sudionica", navodi se u analizi bliskoistočnog internetskog magazina Al Monitor. Time se mreža razlikuje od kineskog projekta Puta svile i već je to uspjeh za Washington. "Ova alternativa ne prisiljava partnere poput zaljevskih država i Indije na odluku ili-ili", tvrdi Al-Monitor.

To je vjerojatno i zbog činjenice da su se te zemlje sada prilagodile rastućoj političkoj i ekonomskoj neizvjesnosti. “U metropolama zaljevskih država oni koji odlučuju ne znaju mogu li se u konačnici osloniti na Bijelu kuću”, kaže stručnjak Hanelt. Ako se tamo ponovno useli netko poput bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, kurs Washingtona mogao bi se ponovno promijeniti, u bilo kojem smjeru. “I oni na to žele biti spremni”, kaže Hanelt.

Osim toga, i zaljevske države se suočavaju s gospodarskim izazovima. "Prijelaz na obnovljive izvore energije je za njih je veliki izazov. S jedne strane, žele osigurati izvoz svoje nafte za sljedećih 20 ili 30 godina. Istodobno žele pokrenuti transformaciju u nove energije. Da bi to učinili, potrebna im je suradnja s Europljanima. Zato je preporučljivo surađivati ​​s njima još intenzivnije nego prije."

No unatoč tomu je više nego jasno da će u Rijadu i Abu Dhabiju mnoga vrata prema Moskvi i Pekingu ostati i dalje otvorena.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu