Rastuće kontroverze oko projekta gradnje LNG-terminala na Krku upotpunjene su početkom tjedna i jednom intrigantnom studijom u kreaciji međunarodnog nevladina sektora. Istraživački dokument nazvan Pljačka 2.0 (Looting 2.0) zajednički potpisuju talijanska aktivistička udruga Re:Common i europska mreža udruga Counter Balance, a uz podršku organizacija Friends od Earth Europe i hrvatske Zelene akcije. Njihov prikaz pozadine spornog projekta otkriva znatno složeniji kontekst projektiranja terminala, negoli je onaj koji se uobičajeno podastire javnosti, i koji se tiče uglavnom zadnjih godina.

Pljačka 2.0 govori naime o stanovitim planovima kovanim još sredinom 90-ih godina 20. stoljeća. Jer već tad je Ina – u ono doba još uvijek hrvatska državna naftna kompanija – s partnerima iz Austrije i Slovenije na Malti registrirala tvrtku za regasifikaciju ukapljenog plina na Ininom posjedu na Krku. O toj tvrtki saznalo se međutim tek nedavno, s aferom poznatom kao Offshore-leaks, zahvaljujući bazama podataka Međunarodnog konzorcija istraživačkog novinarstva (ICIJ). Studija postavlja pitanje: zašto je Ini trebala nova tvrtka za regasifikaciju u objektu koji je već u njezinu vlasništvu?

Terminal u žiži korupcijske afere

Re:Common i suradnici ne tvrde kako raspolažu gotovim odgovorom i svim neophodnim dokazima, ali iznose znakovite indicije. Nastavak priče stoga je primjereno dramatičan, budući da se prostor budućeg terminala odvaja iz Ine s novim samostalnim poduzećem Dioki, a njega kupuje tajkun Robert Ježić. Isto će se ime kasnije pojaviti usred korupcijske afere s prodajom Ine mađarskome Molu, gdje prema vlastitom iskazu služi kao posrednik za prebacivanje višemilijunskog mita. Detalji su još predmet sudskog postupka, iako je Ježić priznao krivnju, pa fokus istrage ostaje na bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu.

Ostale pojedinosti moguće je pročitati na internetskoj stranici Zelene akcije, u engleskoj i hrvatskoj verziji (https://zelena-akcija.hr/hr/programi/energetika_i_klimatske_promjene/izvjestaj_pljacka_2_0_skriveni_interesi_u_lng_projektu). No u međuvremenu, od navedenih trenutaka najčuvenije korupcijske afere u RH, pokazalo se da Hrvatska neće imati jasnu korist od terminala. Štoviše, ispostavlja se da bi posrijedi mogla biti samo šteta, ako govorimo o izravnim efektima. Pljačka 2.0 zato u prvi plan ističe višekratno naglašavani interes Mađarske u tom poslu, te poziva Europsku komisiju i Europsku investicijsku banku da iznova preispitaju pozadinu projekta i barem dotad obustave odluke o njegovu izdašnom financiranju.

Marija Mileta, voditeljica kampanje protiv LNG-a u Zelenoj akciji, rekla nam je o tome: „Nisu svi bili susretljivi za razgovor, posebno iz tvrtke LNG Hrvatska. Izvještaj je u Italiji objavio magazin Valori, specijaliziran za temu etičnog financiranja. Ali voljeli bismo čuti kako Vlada RH i LNG Hrvatska komentiraju privatne interese koji su navodno utjecali na odluke o tom projektu. Pitamo se i hoće li vlasti provesti daljnju istragu ili će sve izignorirati i dalje ostati uz ekonomski neisplativ i ekološki štetan projekt koji se dovodi u vezu sa širom mrežom navodno korumpiranih odnosa."

Iznenadni manevar Mađarske

Nije se teško složiti s tvrdnjom da bi nadležna tijela trebala odgovorno makar uzeti aktivističke nalaze u razmatranje. Ipak, neobična je već i nezainteresiranost hrvatskih medija od kojih je prvih dana samo par manjih prenijelo vijest o studiji Pljačka 2.0. A čitavu situaciju, obilježenu krajnje složenim i netransparentnim odnosima, dodatno je obilježilo i recentno distanciranje Mađarske od planiranog krčkog terminala. Jer, u nedavnom postupku iskazivanja potrebe za konkretnim udjelom u skladišnim kapacitetima terminala, ona nije prijavila svoj niti simbolički interes, bez ikakvog jasnijeg tumačenja.

Uputili smo Molu nekoliko pitanja o terminalu, korupciji oko Ine i tezi da Mađari uređuju hrvatsku energetsku politiku. „Terminal podupire EU radi diverzifikacije nabave plina za ovaj dio Europe, pa je to primarno regionalni interes. Mol sada nije iskazao zanimanje, ali jest Ina kao član Mol Grupe. UN-ov tribunal i švicarski Vrhovni sud potvrdili su da u Molovu preuzimanju Ine nije bilo korupcije. Mol ima upravljačka prava nad Inom, i upravlja njome u najboljem Ininu poslovnom interesu radi stvaranja vrijednosti za dioničare, uključujuči RH“, rekla je Anna Wisniowska iz glasnogovorništva Mola.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android