Ime njemačkog pukovnika Georga Kleina u Afganistanu ne izaziva ugodna sjećanja. On je u noći između 3. i 4. rujna 2009. izdao zapovjed za bombardiranje dvije cisterne u blizini Kunduza. Cisterne su navodno oteli talibani, ali nisu stigli daleko jer su se vozila zaglavila u pješčanim dinama. Oko cisterni se okupila velika skupina ljudi, uglavnom civila, koji su s kantama htjeli uzeti nešto goriva iz ukradenih kamiona. Na zapovijed pukovnika Kleina napad je izvršio jedan američki vojni zrakoplov. Tužna bilanca: više od stotinu poginulih, i to uglavnom civila, među kojima i brojna djeca. Više osoba je zadobilo teške tjelesne ozljede.

"Posve normalan postupak"

Pukovnik Klein nikada nije morao odgovarati za taj napad, budući da je i sudska i politička istraga u Njemačkoj pokazala da nije bio kriv. Zato imenovanje Georga Kleina generalom, tri godine nakon tog kobnog događaja, za njemačku vojsku Bundeswehr predstavlja posve "normalan postupak". No, komentari u njemačkim medijima uglavnom su kritički. U njima se upozorava da ono, što je za Bundeswehr "normalno", može moralno i vanjskopolitički izgledati potpuno drugačije; "Tako Zapad ne osvaja srca Afganistanaca", ističe jedan komentator.

I odvjetnik preživjelih iz Kunduza Karim Popal je razočaran, ne samo Kleinovim unapređenjem, nego i njemačkom politikom prema Afganistanu. On kaže da je generalski čin za Georga Kleina "pljuska afganistanskim civilima" te da se to u Afganistanu neće smatrati "poticajem razumijevanja među narodima". Karim Popal je još uvijek u kontaktu sa članovima obitelji poginulih kao i s preživjelima. On priča da su i oni napisali novo pismo upućeno njemačkoj vladi u kojem traže kažnjavanje odgovornih za smrt civila.

"Da smo znali, ne bi prihvatili pomoć"

Sjećanja na noć između 3. i 4. rujna 2009. još uvijek su svježa. Sayed Rasoul, čiji je brat poginuo u napadu, je očajan. On je nakon tog događaja morao preuzeti odgovornost za bratovu djecu i sada jedva preživljava. "Pomoć koja nam je dodijeljena je beskorisna. Da smo znali da nam se neće pomoći dugoročno i da nakon tri godine nitko više ne misli na siročad, ponudu ne bismo prihvatili", konstatira Sayed Rasoul. On također traži da se krivce napokon izvede pred sud.

Ogorčen je i Noor Jaan, koji je u napadu teško ranjen: "Ja sam izgubio ruku, a u ramenu mi je uništen dio kosti. Obećali su mi da će me operirati. No, do sada se ništa nije dogodilo." Noor Jaan je na rubu suza i trese se od bijesa. I on kaže da preživjeli i rodbina poginulih ne bi svojedobno prihvatili pomoć da su znali da će to tako završiti. Obitelji poginulih i teško ranjene osobe od njemačke vojske su dobili po 5.000 američkih dolara pomoći.

"Mi pukovniku Kleinu nikada nismo oprostili. Ako mu je njemačka vlada oprostila, onda smo jako razočarani", poručuje je Noor Jaan.