„Prije 80 godina, 22. lipnja 1941. godine, napadom Wehrmachta na Sovjetski Savez započeo je rat za istrebljenje. S 27 milijuna mrtvih, uključujući 14 milijuna civila, Sovjetski Savez je pretrpio najviše žrtava u Drugom svjetskom ratu", piše na službenoj web-stranici predsjednika SR Njemačke, Frank-Waltera Steinmeiera. 

Hitlerova „operacija Barbarossa" započela je s ukupno 3,3 milijuna vojnika. Ta ofenziva nije bila dio „normalnog" rata kao što to povijest bilježi, već „od početka rasističko-ideološka kampanja istrebljenja", rekao je u Moskvi ove srijede Wolfgang Schneiderhan, umirovljeni njemački general i svojedobno najviše rangirani časnik Bundeswehra. Na sastanku njemačkih i ruskih historičara i arhivara, Schneiderhan, koji je ujedno i predsjednik Njemačkog saveza za brigu o ratnim grobljima, također je rekao da je borba na Istočnoj fronti bila mnogo brutalnija nego na drugim ratištima.

Središnja komemoracija 

Središnja njemačka komemoracija povodom ove obljetnice održava se u petak 18. lipnja u Njemačko-ruskom muzeju Berlin-Karlshorst gdje je 8. svibnja 1945. potpisana kapitulacija Wehrmachta. 

Steinmeier je prvi predsjednik Njemačke koji će posjetiti to mjesto. On će u muzeju održati govor i otvoriti izložbu „Dimenzije zločina. Sovjetski ratni zarobljenici u Drugom svjetskom ratu". 

Na komemoraciju su pozvani brojni gosti, među njima i veleposlanici 15 država koje su svojedobno bile u sastavu Sovjetskog Saveza.

Bojkot Ukrajine i još šest zemalja

Prema navodima muzeja Berlin-Karlshorst, sedam veleposlanika je odbilo doći na komemoraciju, među njima su predstavnici Litve, Letonije, Estonije i Ukrajine, dok su veleposlanici Bjelorusije i Rusije potvrdili dolazak.

Ukrajinski veleposlanik Andrij Melnjik je na tri stranice pisma upućenog direktoru muzeja Jörgu Morreu napisao da je „komemoracija u Njemačko-ruskom muzeju u Berlinu” za Ukrajinu „uvreda, za žaljenje i zbunjujuća", jer se time „jednostavno ignorira "neizmjerna ratna patnja drugih nacija, kao što su Ukrajina, Bjelorusija i baltičke države”. 

„Krivnja Nijemaca za nacističke zločine i dalje se razmatra samo u smislu Rusije i Rusa. Tako se Sovjetski Savez poistovjećuje s Ruskom federacijom". Melnjik je također napisao da se njemačka politika komemoracije mora - hitno preispitati.

Melnjik kao drugi razlog za odbijanja poziva navodi sudjelovanje veleposlanika Rusije. „Sve dok Ruska Federacija nastavlja vojnu agresiju na Ukrajinu, na istoku i na Krimu i ubija moje sunarodnjake, ja ne mogu ni zamislim da sudjelujem na komemoraciji zajedno s diplomatskim predstavnikom Kremlja".

Oštar odgovor iz Berlina

Kabinet saveznog predsjednika u Berlinu izrazio je žaljenje, ali je također jasno naveo da je odbijanje poziva od strane Ukrajine „u suprotnosti" s namjerom predsjednika SR Njemačke da otvaranje izložbe „ima ujedinjavajući efekt bez obzira na sve razlike i sukobe." 

Melnjikova „opsežna" i „paušalna" kritika njemačke politike komemoracije čini „lošu uslugu" legitimnim interesima Ukrajine i njemačko-ukrajinskim vezama, naveo je Steinmeierov kabinet, pozivajući se na podršku Europske unije Kijevu u pitanjima poput Krima.

Njemačko ministarstvo vanjskih poslova također je reagiralo sa „zaprepaštenjem" na oštre riječi Melnjika. Glasnogovornica Ministarstva Maria Adebar je istakla da je ukupno 17 organizacija - uključujući muzeje iz Ukrajine i Bjelorusije - članice udruženja i sponzori muzeja. Ispred zgrade se jedna pored druge vijore zastave Njemačke, Rusije, Bjelorusije i Ukrajine, dodaje se.

Već neko vrijeme je jasno da ne vide samo Poljska, Češka i baltičke zemlje Drugi svjetski rat i njegove posljedice drugačije od Rusije. Zbog toga je Steinmeier nedavno upozorio: „Ne smijemo instrumentalizirati povijest protiv drugih, protiv susjeda."

Logor Stalag X B Sandbostel 

Predsjednik Njemačke je to rekao u ponedjeljak, prilikom posjeta bivšem logoru Sandbostel gdje je položio vijenac (naslovna fotografija) i odao počast stradalim sovjetskim vojnicima, odnosno ratnim zarobljenicima.

„Ovaj posjet posvećen je jednoj skupini žrtava koja je u velikoj mjeri nestala i iz njemačkog pamćenja", rekao je Steinmeier, te dodao: „…i treba podsjetiti na zločinački napadački rat".

Na velikom groblju bivšeg nacističkog konc-logora za ratne zarobljenike u Stalag X B Sandbostelu u Donjoj Saskoj između Bremena i Hamburga, posvuda se može vidjeti anonimna grobna polja i grobove. Tu su uglavnom sahranjeni Crvenoarmejci. Ali tu je i jedan križ s imenom i jedna spomen-ploča.

Predsjednik SR Njemačke, Frank-Walter Steinmeier i njegova supruga Elke Büdenbender dugo su se tu zadržali: Slušali su priču Gerda A. Meiera, koji je prije 75 godina rođen u Njemačkoj, kao sin Njemice i Rusa - Anatolija Mihajloviča Pokrovskog, pored čijeg groba i stoje.

Pokrovski je imao je 19 godina kada je Wehrmacht napao Sovjetski Savez u lipnju 1941. Umjesto da započne studij kao što je planirao, on je primljen u vojsku i nedugo nakon toga završio u zarobljeništvu. Tako je i dospio u Sandbostel.

Uprava logora ga je rasporedila u odred prisilnih radnika na jednom seoskom imanju. Anatolij i kćer vlasnika imanja imali su tajnu ljubavnu vezu. Ne znajući da će postati otac, mladi Rus je preminuo u logorskoj bolnici, u veljači 1945.

Njegov sin Gerd dugo vremena nije znao ništa o ocu i njegovom mučeništvu. Tek nakon godina istraživanja, uspio je razjasniti svoj identitet. U međuvremenu je stupio u kontakt s očevom obitelji u Rusiji i kako kaže „tamo pronašao svoje korijene." „Ne samo da sam se pronašao, nego sam i prihvaćen", kaže i dodaje da je u znak sjećanja na svog oca, imenu dodao „A.", što znači Anatoljevič, sin Anatolija.

Poseban tretman za sovjetske vojnike

Od skoro šest milijuna zarobljenih vojnika Crvene armije, više od tri milijuna umrlo ih je u njemačkom zarobljeništvu, dvije trećine njih još tijekom 1941. Mnogi su bili strijeljani.

Sovjetskim ratnim zarobljenicima pod Hitlerom su bila uskraćena temeljna ljudska prava. Jer, nacisti su imali perfidnu hijerarhiju u logoru: najbolje su tretirani Amerikanci i Britanci, pri dnu su bili Poljaci, Talijani, a na samom dnu sovjetski zatvorenici.

I dok su neki zarobljenici tretirani u skladu sa Ženevskom konvencijom, smjeli su tako slikati ili svirati jazz, uprava logora drugima je zabranjivala gotovo sve. Tako su Crvenoarmejci dobivali „ruski kruh” - koji su pravili od lišća, piljevine i malo brašna.

U logoru Sandbostel koji je imao i posebni, odvojeni konc-logor za civile - bilo je internirano ukupno više od 300.000 ratnih zarobljenika iz raznih zemalja, odnosno iz 55 nacija. Među njima je bilo i Jugoslavena, a oko 70.000 njih su bili vojnici Crvene armije. Od zlostavljanja, prisilnog rada, bolesti i gladi umrlo ih je najmanje 4.700, a vjerojatno i mnogo više.

U popodnevnim satima 29. travnja 1945. godine, prvi britanski vojnici stigli su do logora i oslobodili oko 14.000 ratnih zarobljenika i 7.000 logoraša. U prvih četrnaest dana nakon oslobođenja umrlo je još 3.000 zatvorenika.

Prekid „stanja zaborava"

Steinmeier je prilikom posjeta odao počast i onima koji su, usprkos velikom otporu, počeli s komemoracijom tog dijela njemačke povijesti i omogućili postojanje ovog spomen-obilježja koje je nastalo 2013.

U razgovoru s direktorom spomen-centra, zaposlenicima i ljudima koji se tamo dragovoljno angažiraju, predsjednik Njemačke je rekao da je prije toga vladalo „stanje zaborava".

Suradnja povjesničara

Sovjetski ratni zarobljenici su trenutno jedna od tema koje se intenzivno istražuje, i od strane njemačkih ali i ruskih znanstvenika. Suradnjom arhiva, razjašnjava se imena, biografije i sudbine mnogih sovjetskih ratnih zarobljenika.

Usprkos pandemiji koronavirusa, suradnja Rusa i Nijemaca je bila nastavljena - pa su protekle godine Rusima prvi put dostavljeni dokumenti iz Saveznog arhiva SR Njemačke.

U knjizi Franka Schumanna „Spomenici oslobođenja. Tragovi Crvene armije u Njemačkoj" ruski veleposlanik u Berlinu Sergej Nečajev zahvaljuje se zbog slanja dokumenata, prvi put sveobuhvatno dokumentiranih spomen-obilježja sovjetskim borcima protiv fašizma u Njemačkoj – uključujući i središnji spomenik u Berlinu, u četvrti Treptow. Prema riječima tog diplomate, u Njemačkoj postoji 40.000 grobova sovjetskih vojnika, muškaraca i žena – radi se o ljudima koji potječu uglavnom iz Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.

Orden Svetlani Aleksijevič 

Predsjednik Steinmeier je ovaj tjedan uručio Veliki njemački orden za zasluge bjeloruskoj književnici Svetlani Aleksijevič. Dobitnica Nobelove nagrade za književnost je posebno u svojim djelima „Rat nema žensko lice" i „Posljednji svjedoci" impresivno opisala zvjerstva Drugog svjetskog rata i stradanja civilnog stanovništva, stoji u obrazloženju.

Također je primio urednike izdanja „Progon i ubojstvo europskih Židova od strane nacionalsocijalističke Njemačke 1933–1945", djelu od 16 tomova, na kojem se radilo od 2005. Djelo sadrži više od 5.000 dokumenata o Holokaustu, uključujući progon Židova na okupiranim sovjetskim područjima. Bjelorusija i Ukrajina pod njemačkom okupacijom bile su glavna poprišta Holokausta, navodi se na web-stranici predsjednika Njemačke.

U utorak 22.6., na godišnjicu samog napada, predsjednik Steinmeier će kod spomen-obilježja „Majka domovina" odati počast poginulim sovjetskim vojnicima i civilnim žrtvama njemačkog napada na Sovjetski Savez. 

Tamo se nalaze posmrtni ostaci više 13.000 časnika i vojnika Crvene armije koji su poginuli u boju za Berlin 1945. Spomen-mjesto također je posvećeno i žrtvama među sovjetskim ratnim zarobljenicima.

Spomenik na lokaciji u Schönholzer Heideu je jedan je od tri velika sovjetska spomenika u glavnom gradu Njemačke - zajedno sa spomenicima u Treptowu i Tiergartenu.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android