Nakon kratke pobune Prigožina i njegovih wagnerovaca, Putin je oslabljen. „Car je gol" – oko tog najmanjeg zajedničkog nazivnika slaže se većina međunarodnih analitičara. Međutim, teško je procijeniti posljedice pobune privatne plaćeničke vojske Jevgenija Prigožina.

„Najvažnija stvar koja se može utvrditi je da je Putin očigledno izgubio autoritet", ocjenjuje za DW njemački stručnjak za Rusiju Fabian Burkhardt. No tko je pobijedio u ruskoj strukturi moći – to se tek sada utvrđuje. „Mnogi akteri u Rusiji najvjerojatnije su bili iznenađeni ovom situacijom", podsjeća Burkhardt, koji djeluje i na Leibniz-institutu za studije istočne i jugoistočne Europe u Regensburgu.

Početak kolapsa Putinove moći?

„Za mene je ovo početak kolapsa sustava", rekla je u intervjuu za radio Deutschlandfunk Irina Šerbakova, suosnivačica organizacije za ljudska prava Memorial, koja je sada zabranjena u Rusiji.

Timothy Snyder, američki povjesničar i profesor sa Sveučilišta Yale, u prvoj analizi ukazuje: „Ni u jednom ruskom gradu nije bilo nikoga tko je spontano izrazio podršku Putinu ili čak preuzeo osobni rizik za njegov režim."

Prigožinov marš na Moskvu pokazao je ljudima Rusije i cijelog svijeta „da mala grupa vojnika" može relativno lako stići do Moskve, opisuje Snyder Putinov gubitak kontrole. „To nije bio slučaj prije nego što je većina ruskih oružanih snaga bila raspoređena u Ukrajini" – a to su postrojbe koje više nisu na raspolaganju u Rusiji.

Putinu nedostaju trupe u zemlji

Prema toj logici, Putin je svojim ilegalnim agresorskim ratom u Ukrajini sam sebi oduzeo neograničenu moć u Rusiji, jer mu je u njegovoj zemlji iz ruku iskliznula vojna baza moći. Ali jesu li nedavni događaji u Rusiji zaista politička „točka kulminacije" za Putina, odnosno početak kraja njegove vladavine?

Tako barem vjeruje Šerbakova, koja živi u egzilu u Berlinu. Ali istovremeno kaže: „Ne znamo koliko će to još potrajati."

Za Snydera ono što on doživljava kao „apatiju" u Rusiji „sugerira kako većina Rusa trenutno jednostavno pretpostavlja da njima vlada gangster s najviše oružja. Oni nastavljaju sa svojim svakodnevnim životom – tko god da je taj gangster." No povjesničar s Yalea je uvjeren: „Ako ga satjeraju u kut, Putin će se spasiti."

„Ratovi se završavaju unutarnjim pritiskom na napadača“

To skreće pažnju na borbe u južnoj i istočnoj Ukrajini i na pitanje: može li Putin tamo ponovo eskalirati rat kako bi konsolidirao svoju bazu moći u Kremlju? Ili će se pobuna wagnerovaca nekada kasnije možda pokazati kao početak kraja rata?

Ratovi se uglavnom završavaju „kada se osjeti pritisak unutar političkog sustava", navodi Snyder. S obzirom na to da više od 50 nacija predvođenih SAD-om podržava Ukrajinu, Snyder kaže: „Oni koji žele da se ovaj rat završi trebaju pomoći Ukrajincima da izvrše taj pritisak."

Za sada je nejasno može li ukrajinska vojska na bojištu iskoristiti događanja u Rusiji. Prije svega, jesu li ona zaista oslabila borbenu učinkovitost ruskih oružanih snaga.

Njemački stručnjak za sigurnost Nico Lange za DW ukazuje da je teško procijeniti što su ruski vojnici u Ukrajini zapravo čuli o pobuni. „Oduzimaju im se mobilni telefoni i prilično su odsječeni od realnosti", kaže ovaj stručnjak za Ukrajinu i Rusiju, koji radi i za Minhensku sigurnosnu konferenciju.

Nemir među ruskim zapovjednicima u Ukrajini

Lange procjenjuje da se nemir među ruskim zapovjednicima povećao. Pored toga, na bojištu će u početku nedostajati tvrda jezgra Prigožinovih trupa. Trenutno je još uvijek nejasno koliko brzo i može li se uopće 25.000 pripadnika Wagnera integrirati u regularnu rusku vojsku.

Wagnerovci su bili zauzeli južno zapovjedništvo ruske vojske u Rostovu na Donu. Ta metropola jedna je od neuralgičnih točaka za snabdijevanje ruskih oružanih snaga na takozvanom kopnenom koridoru između Rusije i Krima, koji je okupirala Putinova vojska. Drugi je Krimski most preko Kerčkog tjesnaca.

Prekid tih pravaca opskrbe jedan je od vojnih ciljeva ukrajinske vojske u protuofenzivi koja je u toku. Jer, bez zaliha streljiva i goriva ruska obrana bi se urušila. Putin to sebi ne može dozvoliti, a da u Ukrajini ne zapadne u nevolju. Šef Wagnera Prigožin to je iskoristio svojim pokušajem državnog udara.

Spor između Prigožina i ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua trajao je mjesecima. Šef Wagnera je u više navrata optuživao rusku vojsku da nije dovoljno snabdijevala njegove ljude, čak ni tokom mjeseci borbe za Bahmut. Zato je okupacija ruskog južnog zapovjedništva u Rostovu bila konsekventna – što je možda i pomoglo Prigožinu da za sebe isposluje najbolji mogući sporazum s Kremljem, čim je postalo jasno da mu se u pobuni neće pridružiti nitko drugi iz Putinove strukture moći.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu