Dobro jutro, dragi naši korisnici.

Dok se Vi polako budite i pijete prvu jutarnju kavicu, tragična sudbina Alepa ulazi u svoju posljednju fazu. Preostalo stanovništvo izloženo je neprekidnoj paljbi. Pobunjenici gube četvrt za četvrti. A dok ruski šef diplomacije Sergej Lavrov tvrdi da je organizirana evakuacija civila, na terenu se ništa ne događa. Što Vi mislite, što će biti s civilima i mogu li oni biti pošteđeni osvete kada Asadove trupe preuzmu kompletnu kontrolu nad gradom?

Istočni Alep je pred padom. Ovaj dio nekadašnje sirijske ekonomske metropole je od 2012. u rukama pobunjenika. Sada pak, nije više pitanje mjeseci ili tjedana, već samo pitanje dana kada će pobunjenici tamo biti poraženi i grad ponovo u potpunosti biti u rukama vlastodršca Bašara al Asada.

Iznenađujuće je kojom brzinom su pobunjenici četvrt po četvrt predavali u ruke Asadovim postrojbama. Skoro da nitko nije računao s tim da bi njihov otpor napadačima tako brzo mogao kolabirati. Jer, samo prije nekoliko mjeseci pobunjenicima je uspjelo napraviti mali proboj obruča. To je u jednom trenutku izgledalo kao da bi mogli uspjeti nanijeti težak poraz Asadovom režimu.

Ali, onda se dogodilo upravo suprotno. A razlog je taj što je istočni Alep već mjesecima odsječen od vanjskog svijeta, skoro da više nema ni hrane ni vode. Izložen je neprekidnim napadima borbenih zrakoplova praćenim, također neprekidnom, topničkom vatrom, ciljanim napadima na bolnice koje su ili oštećene ili uništene. A to je iscrpilo i najiskusnije borce koji pružaju otpor u istočnom Alepu. A svakom u ovoj enklavi to je život pretvorilo u pakao.

Ujedinjeni narodi su se stalno žalili na Asadovu užasno brutalnu, srednjovjekovnu taktiku, kojom krši ljudska prava, ali koja ima učinak. Asad je uz podršku Rusije i Irana ostvario odlučujuću prednost koju u potpunosti koristi.

Između fronti se nalazi civilno stanovništvo, zapravo više tisuća ljudi, koji ili nisu htjeli ili nisu mogli pobjeći. I to što pobunjeničke enklave, u kojima žive, postaju sve manje je doslovce omča koja im se sve više steže oko vrata. Sa svakim danom konstantnih borbi postaje sve uža i uža.

Sudbina Alepa je odlučena i više ju je nemoguće promijeniti. Oporba je izgubila ovaj grad. Pobunjenici nemaju više mogućnosti vojno okrenuti situaciju u svoju korist. Tako da svaki novi otpor Asadovim trupama zbog toga nema svrhe.

Ono što je sigurno jest to da nitko ne zna što čeka ljude, kada se pobunjenici jednom predaju. Mučenja, otmice, osvete - sve to nije isključeno. Sigurno je i to da će Asad nastaviti bez milosti bombardirati ako pobunjenici nastave borbe. U tom slučaju su ugroženi životi desetaka tisuća ljudi. Zbog toga bi se pobunjenici u Alepu morali predati. Oni to duguju civilima. Bolje užasan kraj nego užas bez kraja.