Dramatična najava: osvrćući se na njemačke savezne izbore, Robert Vehrkamp govori o „novoj liniji sukoba demokracije između skeptika i zagovornika modernizacije." Ta linija se ogleda u „podijeljenosti" biračkog tijela. Vehrkamp je jedan od autora studije o izborima za Bundestag, koju je objavila zaklada Bertelsman pod nazivom „Popularni izbori".

Uz pomoć dva instituta za ispitivanje javnog mnijenja, istraživači su analizirali 621 reprezentativnu izbornu jedinicu. U danima nakon izbora ispitano je oko 10.000 Nijemaca.

AfD i građanska sredina

Važno saznanje studije je da je u borbi za građansku sredinu, AfD bio najveći konkurent strankama unije CDU/CSU. U tom biračkom krugu „Alternativa za Njemačku" kao „jasno desničarsko populistička stranka" uzela je 20 posto glasova. To znači 14,6 procenata više nego na saveznim izborima 2013. godine. AfD je tu „natprosječno pobijedio", kaže Christina Tillmann, direktorica programa „Budućnost demokracije" zaklade Bertelsmann. Istodobno CDU i CSU su među biračima centra zakazali, osvojivši petnaest posto manje glasova.

Vehrkamp ne može sa sigurnošću reći hoće li to dugoročno utjecati na tabor Unije. On povlači paralelu s SPD-om. Socijaldemokrati danas – to pokazuje i rezultat od 24. rujna – više nisu stranka koja ima „čvrstu glasačku jezgru". SPD je podršku svoje glavne klijentele, radničke klase i nižeg srednjeg sloja zadnji put imao na saveznim izborima 1998. godine. Gerhard Schröder tada je s crveno-zelenom koalicijom prekinuo eru Helmutha Kohla. Taj milje SPD je kasnije izgubio. Sada je pitanje, misli Vehrkamp, „hoće li Unija s obzirom na gubitak klijentele krenuti istim putem kojim posljednjih 15 do 20 godine ide SPD." Etablirane stranke se moraju intenzivnije pozabaviti glasačkim tijelom koji gube".

Podjele

Drugi značajan rezultat za znanstvenike je bio da veća izlaznost na izborima za Bundestag „vidno doprinosi smanjenju podjela u društvu". Te podjele se ogledaju u tome da je izlaznost na izbore do sada uvijek bila veća u privredno i socijalno jakim sredinama, nego u onim slabijima. Razlika između dvije društvene grupe 2013. je iznosila 29,5 procenata, sada je smanjena na 26,7 procenata.

To izjednačavanje je pozitivno ocijenjeno, kaže Christina Tillmann i dodaje da je ono „važno za demokraciju". Ali ona pritom upozorava da ne bi smjelo biti dijelova zemlje „u kojima etablirane stranke obustavljaju svoje aktivnosti".

Zbijanju redova svoj doprinos je dao i AfD, zato što je pred glasačku kutiju doveo „one koji inače ne glasaju", kaže Tillmann. Među njima je više od 65 posto onih koji su skeptični prema modernizaciji. Sasvim drugo pitanje je je li AfD – za stručnjake zaklade Bertelsmann „jasno desničarsko populistička stranka" – politički program prave za tu grupu građana.

Integraciona snaga demokracije

Savladavanje podjela će biti „vrlo važno pitanje narednih godina", smatra Robert Vehrkamp. Demokracija je, kako kaže, „oduvijek imala jaku integracionu snagu". To je uvijek iznova dokazivala i to mora i sada dokazati.

Kada se studija privodila kraju, dodaje Vehrkamp, njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, na Dan ujedinjena Njemačke u Mainzu je održao odličan govor o situaciji u zemlji dvadeset i sedam godina nakon ujedinjenja. Tada je govorio o „novim nevidljivim zidovima". Vehrkamp kaže da ga je taj govor vrlo razveselio. Stručnjaci zaklade Bertelsmann su međutim još direktniji i govore o „podjelama" i „konfliktnim linijama", a one pokazuju koliko je za Njemačku važno političko djelovanje u godinama koje dolaze.