Sve je počelo požarom u vagonu Sabarmati Expressa u blizini grada Godhre, koji je navodno zapalila razjarena muslimanska svjetina. U njemu je živote izgubilo 59 osoba, među njima puno žena i djece. Većina njih su bili pripadnici fanatičnih hinduističkih grupa. Vraćali su se iz Ayodhe gdje su hinduistički nacionalisti deset godina prije toga uništili džamiju Babri Masjid. Taj požar je bio iskra plamena koji je potom zahvatio saveznu zemlju Gujarat. Oko 1.000 ljudi, većinom muslimana, izgubilo je živote u okrutnim činovima odmazde. Tek nakon više dana i intervencije vojske ubijanje je prekinuto. No i deset godina kasnije vatra koja je tada buknula lagano tinja jer niti jedna od komisija koje je angažirala vlada nije uspjela definitivno riješiti pitanje krivnje za najkrvaviji masakr u novijoj indijskoj povijesti.

"Bijes se širi poput epidemije"

Puno je proteklih deset godina pisano o nasilju u Gujaratu - o okrutnosti, o mržnji, užasavanju nad time za što su ljudi sposobni. Incidenti u Gujaratu nisu samo do danas traumatizirali one koji su ih proživjeli (i preživjeli), već i čitavo indijsko društvo, kaže renomirana psihologinja Aruna Bruta iz New Delhija: "U početku je društvo nakon jednog ovakvog šoka zapravo paralizirano. Kada se nakon toga pokuša ponovno okrenuti svakodnevnici i oporaviti od šoka, onda shvati da se nad sve nadvila neka vrsta depresije." To je kao kod neke bolesti, kaže Bruta, bijes se širi poput epidemije, poput gripe: "Prvo je ima jedan, pa prijeđa na druge. Onda jedni kažu da su muslimani loši, a drugi da su siki loši i tako to ide dalje. Kako onda može nastati osjećaj zajedništva?"

Depresija i samoubojstva - posljedice traume

Psihologinja Aruna Bruta smatra da je veliki problem u obrađivanju ove složene traume što mnogi od odgovornih za izgrede do danas - deset godina nakon što su se oni dogodili - nisu pozvani na odgovornost. Drukčije nego što je to kod tsunamija ili nekog razornog potresa, ljudi ovu katastrofu ne mogu objasniti i prihvatiti kao božju volju ili sudbinu. Posljedice toga su depresije, napadi straha, nesanica i neobjašnjive fizičke tegobe koje muče traumatizirane građane. I broj samoubojstava je u pogođenim dijelovima Gujarata nekoliko mjeseci nakon nemira naglo porastao.

Njemačka antropologinja Julia Eckert koja radi na sveučilištu u Bernu u svojim se istraživanjima od 2002. godine uvijek iznova bavila događajima u Gujaratu. Ona je šokirana činjenicom da većina tamošnjeg stanovništva nema svijesti o krivnji i da je često sretala hinduse koji su imali osjećaj da su odnijeli neku vrst pobjede. To je kontradiktorno imidžu multikulturalne i multivjerske zemlje kakvom se Indija uvijek pokušava predstaviti. "Postoje tinjajući konflikti koji se međutim uopće ne mogu razdvojiti od političkog orkestriranja, od uloge konstruiranog neprijateljstva između hindusa i muslimana za političke stranke, za politiku Indije", kaže ona.

Kome je masakr koristio?

U slučaju Gujarata incidenti su najviše koristili nacionalističkoj hindustičkoj Stranci Bharatiya Janata (BJP). Ona se neumorno služi slikom muslimana kao navodnih neprijatelja kako bi joj u okrilje pohrlilo što više hinduističkih birača. Ni uloga premijera Gujarata Narendre Modija iz iste stranke do danas nije razjašnjena. Njega su uvijek iznova optuživali da je naredio policijskim snagama da ne interveniraju.

S druge se pak strane stranka premijera Monmohana Singha pokušala profilirati kao spasiteljica muslimana. Sve komisije koje su dobile zadatak da rasvijetle zločine došle su u svojim istragama do različitih rezultata. Jedna od iznesenih teorija je čak da je požar u Sabarmati Expressu mogao izazvati - kratki spoj.

Ugrožena nova generacija

Stručnjakinja za traumatska iskustva Aruna Bruta se boji da prije svega djeca žrtava nemira u Gujaratu prije deset godina, dakle, druga generacija, neće moći tako lako prihvatiti ono što se dogodilo i zatvoriti to poglavlje. Najopasnije je dugoročno radikaliziranje, smatra ona: "Djeca još nisu dovoljno inteligentna i nemaju dovoljno iskustva da bi mogla diferencirati što se doista dogodilo, tko stoji iza toga, radi li se o politički motiviranom nasilju. Oni osjećaju bol jer su izgubili oca, majku, jer im je sestra silovana i vidjet će samo činjenicu da su te zločine počinili pripadnici druge vjerske skupine", objašnjava psihologinja. Iz toga, upućuje ona, nastaje bijes koji ni obrazovanost i informiranost ne mogu ugasiti.

Stručnjaci poput Arune Brute traže više prosvjetiteljskog i informativnog rada u školama i više stvarne političke volje za multivjerskom i multietničkom Indijom. Samo tako, smatraju oni, može se u Indiji spriječiti ponavljanje ovakvih nasilnih sukoba između vjerskih skupina.

Autori: Priya Esselborn/Dunja Dragojević

Odg. ur.: S. Matić