Nepuna tri tjedna prije parlamentarnih izbora, hrvatska Vlada donijela je zaključak kojim je ponovno iskazala spremnost za pokretanje brodogradnje u Puli, i to putem novoutemeljenog društva Uljanik brodogradnja 1856. na koje bi se prenijele koncesija, dizalice i druga vrijedna oprema tvrtki Uljanik d.d. i Uljanik brodogradilište koje su lani završile u stečaju.

Obećanje vlade

Taj postupak, kao i postupak imenovanja Uprave novoutemeljenog društva još uvijek traju, a dotad novom tvrtkom upravlja Marija Ružić, stečajna upraviteljica Uljanika d.d. Ona, međutim, ne želi iznositi detalje sve dok se postupak prijenosa ne okonča, najavljujući da bi se to trebalo dogoditi idućeg tjedna.

Namjera je, naime, putem nove tvrtke oživjeti ugašenu proizvodnju dovršetkom broda za prijevoz žive stoke za kuvajtskog naručitelja koji se još od 2017. nalazi na pulskom navozu. Da bi se, međutim, pokrenula proizvodnja, potrebno je podignuti kredit od 32,5 milijuna kuna, za koji je Vlada obećala izdati jamstvo. Da je zahtjev za kredit već stigao u nadležno ministarstvo, potvrdio je i ministar gospodarstva Darko Horvat. Nakon što je država pomogla oživjeti riječko brodogradilište 3. maja, u ozbiljnost Vladinih namjera vezanih uz pulske navoze proteklih je dana javnost u Puli uvjeravao i premijer Andrej Plenković. On je podsjetio da je HDZ-ova Vlada isplatila 4,5 milijarde kuna jamstava za nedovršene brodove „jer su to bile odluke ranijih Vlada i odgovornost nekih drugih ljudi, uključujući i ranije uprave brodogradilišta".  

Prema planu Marije Ružić, prenijeta imovina pretvorila bi se u poslovne udjele, koji bi se kasnije mogli prodati i tako namiriti potraživanja radnika. I država bi dokapitalizirala Uljanik brodogradnju 1856. unosom imovine, procijenjene na 50 milijuna kuna, nad kojom je stekla razlučno pravo. Tu su i ostali razlučni vjerovnici koji bi na taj način dokapitalizirali društvo čiji bi temeljni kapital na koncu iznosio između 250 i 300 milijuna kuna. Ružić veli da država na ime isplaćenih jamstava od krovnog poduzeća Uljanik d.d., kao većinski vjerovnik, potražuje oko četiri milijarde kuna. Taj se iznos ne može naplatiti iz imovine koja nije opterećena hipotekom, pa društvu slijedi likvidacija.

Predizborni spin

S druge strane postoji skepsa bivših radnika i sindikalista, ali i lokalne IDS-ove vlasti na koju, međutim, mnogi radnici svaljuju dio krivice za propast Arsenala. Oživljavanje posrnule brodogradnje u Puli neki kritičari, naime, nazivaju predizbornim obećanjem bez pokrića uoči parlamentarnih izbora 5. srpnja. "Apsolutno mislim da je to predizborni spin jer napraviti brod i pokrenuti brodogradnju nije isto kao i pokrenuti jedan hotel koji je na određeno vrijeme zatvoren. U pitanju su stručni ljudi i obični radnici koji su odavno otišli iz Uljanika, ali i  ogroman novac koji treba u startu uložili da biste ga nakon nekoliko godina dobili natrag", veli Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije.

Smatra da jamstvo za jedan brod nije dovoljno za opstanak brodogradnje u Puli. "Zašto to nisu napravili ranije? Neka se zapitaju i bivši radnici koji su vjerovnici Uljanik brodogradilišta. Sva imovina se iz Uljanik brodogradilišta i Uljanika d.d. u stečaju prenosi na novu firmu - Uljanik brodogradnju 1856. A ona nije pravni sljednik i nije preuzela dugovanja, što znači da će radnici, koji su se nadali namiriti iz prodaje dijela imovine, sad ostati bez svojih potraživanja koja bi i inače teško naplatili", upozorava Cvitić.

Dug radnicima

Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, nekad većinskog u Uljaniku, podsjeća da bivši radnici na ime osam neisplaćenih plaća, božićnica, naknada za godišnji odmor i drugih prava, potražuju oko 250 milijuna kuna. "U novu firmu bit će prebačeno sve što je potrebno za nastavak proizvodnje, ono što je pod hipotekom, u vlasništvu vjerovnika, a to je država. Ono što je moguće prodati i jedino iz čega se mogu naplatiti radnici su alati, strojevi i uređaji. Međutim, oni zasad neće biti prodani, nego će se dati u najam mogućem strateškom partneru. On bi otkupio te alate, strojeve i uređaje i radnici bi na taj način mogli naplatiti dio potraživanja", kaže Cerovac. On, za razliku od Cvitić, smatra da iza Vladine odluke postoji stvarna namjera. Firma bi, veli on, trebala početi raditi na tržišnim osnovama, a ne kao što je to bilo do sada.

Radnici bi se vratili

Posla, međutim, neće biti za sve bivše uljanikovce. "Vratit će se oni koji imaju potrebu, koji se nisu snašli. Nova firma će u početku zaposliti 30 do 40 ljudi za pripremu i ugovaranje novih poslova. Kako se poslovi budu ugovarali - a to neće biti gradnja broda, nego sekcija i manji poslovi - tako će se zapošljavati potreban kadar. Ako stvari budu funkcionirale na predviđen način, do kraja godine trebalo bi se zaposliti 200 do 250 radnika", navodi Cerovac. Krajnji cilj jest angažirati oko 450 ljudi.

No, postoji li na tržištu kvalificiran kadar, posebno inženjerski koji je prvi napustio pulski Titanic? Naš sugovornik tvrdi da ima. "Stalno me nazivaju ljudi koji rade u cijeloj Istri, ali i s burze rada. Ima i puno onih koji rade u Nizozemskoj i Njemačkoj i željeli bi se vratiti. Međutim, treba zadovoljiti dva uvjeta: sigurnost firme i adekvatnu plaću jer se jedino tako može zadržati proizvodni kadar. Veći je problem pronalaženje konstruktora i projektanata, kaže Cerovac. Pitanje je, dodaje, namjerava li država i ubuduće pratiti Uljanik.

Da brodogradnja ima šansu u Puli smatra i Samir Hadžić, predstavnik radnika u Vjerovničkom vijeću i bivši član Nadzornog odbora Uljanika d.d. "Odluka Vlade nije obećanje, nego odluka, a rad na njoj i stvaranje preduvjeta traje duže od godine, tako da ne mislim da je to predizborni trik. Da nije bilo pandemije covida 19, odluku bismo imali već u ožujku", uvjeren je Hadžić.